Nakon što je 90-ih dosegnuo svoje kreativno dno filmovima 'Vukovar se vraća kući', 'Božić u Beču' i 'Srce nije u modi' (nakon kojih su uslijedili uspješniji 'Kraljica noći' i 'Put lubenica'), svoje autorske vrhunce Schmidt doživljava filmom 'Metastaze' i njegovim nasljednikom 'Ljudožderom vegetarijancem', iza kojega stoji sličan autorski tim te slične preokupacije - bolest suvremenog hrvatskog društva (u novom filmu i u doslovnom i u prenesenom značenju).

'Ljudožder vegetarijanac' i više je nego solidna drama koja direktno i vrlo brutalno servira tmurno viđenje stvarnosti, svijet u kojem je lako prepoznati bolno istinite trenutke naše svakodnevnice, zagađene korupcijom na svim razinama društva, od doktora do policije, svijet premrežen kriminalom i nemoralom u kojemu izvanjske manifestacije moći poput dobre zarade, skupog automobila, još skupljeg sata i luksuznog stana češće simboliziraju nemoral i kriminal nego stvarni uspjeh.

Glavni lik korumpirani je, do srži pokvareni, pohlepni ginekolog Danko Babić čijim se šizofrenim, nouveau richeovskim dihotomijama u odnosu javnog i privatnog identiteta Schmidt vješto poigrava. Dok je javno Danko uglađeni i ugledni stručnjak pred kojim je obećavajuća karijera, čovjek deklarativno visokih etičkih principa (štiti kolegu od rasističkih napada, protivi se čak i opravdanom abortusu jer 'nije ubojica') kojemu se gadi barbarizam jedenja životinjskog mesa te vodi 'zdrav život' u luksuznom, (malo)građanskom okruženju, istovremeno je, dok nitko ne gleda, spreman za dobar honorar lažirati medicinsku dokumentaciju, izvršiti ilegalni abortus, konzumirati alkohol, kokain i heroin tijekom radnog vremena, obilaziti narodnjačke klubove i bitke pasa u društvu kriminalaca, a najvjerniji mu je prijatelj i partner u kriminalu prljavi policajac Ilija (suvereno ga tumači Leon Lučev). Ne samo što kritizira korupciju u zdravstvu, kao uostalom i cijelom društvu, nego prikazujući na vrlo eksplicitan i brutalan način mučne scene abortusa, Schmidt šalje dodatnu moralističku poruku da je abortus ubojstvo. Tim više što u 'Ljudožderu' nijedna žena nije svojom voljom odlučila prekinuti trudnoću, one su u pravilu žrtve manipulacije, okolnosti... Takav konzervativni stav pomalo kvari dojam o filmu, kao uostalom i to što su ženski likovi poprilično plošni. Naime, sve se žene u filmu svode na razinu stereotipa (kurva, fetišizirana medicinska sestra i priležnica, rasistica, mlada ljubavnica...) ili u najboljem slučaju tek skice (zgodna kolegica koja je za Danka neosvojiva tvrđava). Također, ponešto je problematičan i luk razvoja lika doktora Babića. Iako je Bitorajac napravio odličnu ulogu i iako je intencija vjerojatno bila prikazati gradaciju njegovih nemoralnih djela i sve žešće ovisnosti koja mu 'pomaže' da se nikada ne suoči sam sa sobom, to nije do kraja uspjelo i sve se doima tek kao jedan niz njegovih uobičajenih aktivnosti.

Unatoč pokojoj zamjerci, 'Ljudožder vegetarijanac' spada u sam vrh recentne domaće filmske produkcije i potvrđuje da se i u budućnosti imamo razloga veseliti novim ostvarenjima kreativnog dvojca Balenović - Schmidt. Tko ni nakon raznih afera Maškarin, Shimadzu, Medikol i drugih nije potpuno izgubio vjeru u hrvatsko zdravstvo, nakon 'Ljudoždera vegetarijanca' sigurno hoće.