Najmlađa među glumicama u dolasku za ulogu Bebe u filmu 'Šuti' Lukasa Nole osvojila je Zlatnu Brezu za najboljeg debitanta. Tihana je studentica treće godine glume na ADU u Zagrebu, a svoj debi u dugometražnom igranom filmu imala je u 'Svećenikovoj djeci'.

Ovo vam je prva velika uloga na filmu i odmah izuzetno teška. Kako je bilo nositi se s likom Bebe?

Kad sam dobila scenarij u ruke, rasplakala sam se i odmah poželjela glumiti u filmu. Bio mi je to ogroman izazov te nisam mogla poželjeti bolju ulogu za početak filmske karijere. Ovo je apsolutno moje glumačko krštenje.

Na presici nakon novinarske projekcije rekli ste da ste za vrijeme snimanja imali osjećaj da je Beba neka vaša prijateljica i da je cijelo vrijeme snimanja bila s vama. Kako ste se nosili s likom?

Bebina životna priča je izuzetno mučna, no istinita priča je još puno gora. Osjećala sam ogromno sažaljenje i ljubav prema toj ženi.

U filmu ste okruženi iskusnim glumcima poput Milana Pleštine, glumcima s već dosta filmskih kilometara u nogama poput Lane Barić i sve to pod okriljem iskusnog Lukasa Nole. Koliko su vam oni pomagali?

Jako puno. Svi su me mazili i pazili i voljeli i obožavali. Ja sam tip osobe koja radi samo u pozitivnoj atmosferi. Ako osjetim negativnost, povlačim se u sebe. Na svu sreću, Lukas je stvorio divnu atmosferu na setu. S druge strane, to su ljudi koje sam do prije par godina gledala kao svoje idole, a sad sam bila na setu s njima. I oduševila sam se koliko su normalni.

Kako ste dobili ulogu Bebe?

Lukas me primijetio na hodniku Akademije. U isto vrijeme se raspitivao kod profesora za neku mladu glumicu i svi su rekli – Tihana Lazović. Tek kasnije je povezao da je to ona mala bahata iz hodnika, hehe.

Čak četiri filma na ovogodišnjoj Puli nose mlade glumice. Je li riječ o novoj generaciji koja će na prepad osvojiti hrvatski film ili?

Voljela bih da je tako. Mislim da smo se već zasitili nekih glumaca, hehehe. Mislim da je vrijeme da dođe novi val.

Iva Babić predstavila se hrvatskom gledateljstvu u humorističkoj seriji 'Nedjeljom ujutro, subotom navečer', da bi u svom dugometražnom prvijencu 'Hitac', u režiji Roberta Orhela, zaigrala vrlo zahtjevnu i nimalo smiješnu ulogu slučajne ubojice Petre.

Kako vam je bilo prebaciti se iz komedije u dramu?

Bilo mi je baš zanimljivo pronaći tu kontru. Uvijek pokušavam pronaći neki drugi put, smjer. Bojim se ulaska u maniru. Ne bih htjela biti uvijek jednaka, pronaći jedno rješenje i nuditi ga publici. Ova uloga mi je bila izazov baš zbog te kontre. U seriji se igralo na van, moj lik je bio ekstrovertiraniji. Ova cura je prilično introvertirana, lik koji je sam za sebe.

Situacija u kojoj se nađe Petra užasno je mučna – naslovnim hicem slučajno ubije čovjeka. U isto vrijeme u njenom trbuhu stvara se novi život. Kroz sve to Petra prolazi sama, bez ikoga kome bi se mogla obratiti.

Je, jako je teška. Kad sam malo prevrtjela film, stvarno ne znam što bi ljudi napravili da se suoče s time.

Vi ste se morali suočiti.

Da. Iskreno, mislim da u jednoj mjeri razumijem Petrine postupke i odluke. Mislim da je svima nama upisana borba za vlastiti opstanak i želja da se ne predamo tek policiji, već da sami pokušamo pronaći neko rješenje. To je ljudski od nje. Ali jednako tako je ljudski i završni obrat.

Vrlo ste uvjerljivo zadržavali i održavali emocionalne utege u liku.

Robert je htio da lik bude komprimiran na unutra pa smo razmišljali o trenutku kad će sve to izaći iz nje. Zaključili smo da je najbolje u sceni u kojoj je kod mame u bolnici. To je ona kap koje prelijeva čašu.

Kako ste reagirali kad ste dobili scenarij u ruke?

Uhvatila me panika. Isprva sam mislila da će više biti kriminalistički film, ali mi je onda Robert objasnio da ide više drami atmosfere.

Uz vas, u ekipi su sve redom afirmirani glumci koji su dugo pred kamerama. Koliko su vam pomagali?

Jako puno. Obožavam biti okružena iskusnim glumcima od kojih jako puno učim.

Mladoj splitskoj glumici 'Oproštaj' je druga suradnja s redateljem Danom Okijem, s kojim je snimila film 'Mrak'. Zaposlena je u splitskom HNK-u.

Kako je raditi s Danom Okijem?

S njim je uvijek neizvjesno i uzbudljivo. On je slobodnjak, voli eksperiment, kod njega nikad nisu zadane stvari. Jako puno smo radili na licu mjesta, pregovarali, razgovarali, vodili diskusije o tome što radimo.

Je li vam odgovarao takav način rada?

Nekad je bilo jako teško i vremenski jako naporno. S druge strane, mislim da je za film jako koristan taj proces u kojemu glumac ne dobiva gotova rješenja, već sam dolazi do njih putem 'filmskih improvizacija'.

Jeste li pogledali film? Koliko ste zadovoljni svojom glumom?

Gledala sam i imala strahovitu tremu. Iako je maksimalni kompliment koji sebi mogu dati 'ok je', mogu reći da sam zadovoljna. To je glavna uloga, ogromna uloga. Iako sam si našla sto tisuća mana, mislim da sam to odradila korektno.


Mislite li da će vam ova uloga otvoriti neka vrata? Trećem filmu s Okijem, na primjer?

Rekla sam Okiju da se od sad moram pojaviti u svakom njegovom sljedećem filmu. Nadam se da će ovaj film netko vidjeti i da će mi se otvoriti neka vrata. Mi se u Splitu često osjećamo malo indiferentno prema zagrebačkim kolegama jer smo dolje na neki način izolirani. Mislim da kod nas ima sjajnih ljudi i da se definitivno mora početi razbijati obruč koji se stvorio oko Zagreba.

Ovu Pulu dijelom su obilježile odlične role mladih glumica.

Konačno je došao red na nas.

Hoće li se sad možda pisati više uloga za vas?

To je uvijek bio problem, manjak ženskih uloga.

Ali vi možete glumiti i muškarca?

Ja mogu sve. Samo da se radi.

Još uvijek studentica na glumi, Sara Stanić je do sad imala nekoliko epizodnih uloga u seriji 'Mamutica' te se pojavila u filmu '7sex7'. Prvu glavnu ulogu odigrala je u napetom filmu Darija Pleića 'Nije sve u lovi', gdje glumi mladu djevojku Ines koja zbog ljubavi i manjka love ulazi u krevet drugog muškarca.

Kako vam je bilo snimati film 'Nije sve u lovi'?

Jako uzbudljivo. Bilo je naporno, ali više zbog vremenskih uvjeta. No neke stvari su bile toliko uzbudljive da sam odmah zaboravila na hladnoću, poput scena sa psom Boškom koji ima kila koliko i ja.

Uz psa Boška, vaši partneri su Marko Cindrić i Nikša Butijer. Kako je bilo snimati s njima?

Bilo je super s obojicom. Nikša mi je i predavao na Akademiji, tako da ga dobro poznajem.

Dijelom sam je oblikovala putem. Mislim da je ona djevojka s neodgovorenim pitanjima koja izlijeću iz scene u scenu. Ona otvara film rečenicom 'Nije sve u lovi', da bi se na kraju sve preokrenulo. Bila mi je zanimljiva ta činjenica da si odgovara na pitanja u hodu.

Kakva vam je bila suradnja s Darijom Pleićem, s kojim ste radili i na 'Mamutici'?

Kod Darija su stvari jako egzaktne, na svako pitanje dobijete odgovor, što je izvrsno. Nema glupih pitanja i ta egzaktnost meni ulijeva sigurnost. U svakom trenutku sam mogla napraviti nešto svoje, dok smo osnovne stvari rješavali razgovorima. Kao mladoj glumici bila mi je jako potrebna ta sigurna točka. Uostalom, nikad do sad nisam bila u situaciji da jedan lik moram vući kao konstantu tijekom cijelog snimanja, nekih mjesec dana.

Je li dolazilo do 'pucanja materijala' putem?

Nije, ali zahvaljujući činjenici da sam se u svakom trenutku mogla nasloniti na nekoga.

Koliko vama kao studentici i glumici na počecima znači ova uloga?

Može značiti puno, a može i biti ništa spektakularno. Situacija je takva s filmskim budžetima i ljudima koji rade, da je sve dosta podložno slučaju i sreći. Mislim da su čak i veličine hrvatskog glumišta danas dijelom prepuštene sreći.

Ivana Rushaidat već pet godina s Kaubojima sedruži na kazališnim daskama, dok joj je film Tomislava Mršića dugometražni debi.

Kako vam je bilo snimati film na predstavu s kojom intenzivno živite već pet godina?

Super je bilo. Malo mi se vratilo onoga nečega s proba za predstavu.

Kolika je razlika u radu sa Sašom Anočićem i Tomislavom Mršićem?

Velika, ali oboje znaju što rade i žele i oboje su pozitivni likovi.

Jako zanimljivo! Bilo me jako strah prelaska na film, jer stalno sam slušala kako su neki glumci dobri samo u kazalištu, drugi u filmu, kako u kazalištu treba jako, dok u filmu manje je više… na kraju je bilo super zanimljivo. Svi mi znamo svoje likove do najsitnijih pojedinosti, tako da u koju god situaciju nas se stavi, znamo što i kako bi oni napravili.

Znači, može se reći da ste imali pet godina priprema za film.

Apsolutno! Svima kažem da takvu pripremu nemaju ni u Hollywoodu.

Uz to što ste glumica, odlična ste pjevačica. Hoćete li se sad baciti u lov na mjuzikl?

Ja se bacim tamo gdje me pozovu, hehe.