Dokumentarac 'Kao da je bilo nekad' oduševio je prije tri godine zagrebačku publiku na premijeri ZFF-a. Kako je film primljen kod beogradske publike?

Isto! Svugdje isto. To su isti ljudi koji žive na različitim mjestima. Potpuno identična reakcija u Ljubljani i u Vranju. Čak je i dvorana bila slična. Bila su i pitanja jako slična. Ne mogu uopće odvojiti mjesta.

Kako su film prihvatili beogradski rokeri?

Nekako teško. S pola glasa. Nitko nije javno rekao da mu je film dobar ili loš. Svi su zvali jedan drugog i pričali kako su se isplakali gledajući film. Sve je to nekako sipljivo i ispod glas. Imam utisak da se Beograd počeo stidjeti svojih emocija. To nije fensi!

EKV je u Zagrebu od svojih samih početaka imala kultni status, međutim, taj njihov doista specifičan odnos sa zagrebačkom publikom i status u Hrvatskoj niste ni u jednom trenutku dotaknuli u filmu. Zašto?

Nemam pojma. Nisam htio razmišljati geografski. Uživali su takav status i u Ljubljani i u Sarajevu, Mostaru… Nisam htio to odvajati. Međutim, napravio sam premijeru u Zagrebu. To je bio moj stav prema njihovom statusu u Zagrebu. Nisam bio prisiljen napraviti u Zagrebu, ali sam planirao premijeru dobrih godinu i pol prije nego što se ona i dogodila.

Koliko je bilo teško nagovoriti njihove najbliže prijatelje da se sjete Milana i društva iz EKV-a i njihove neskrivene kreativnosti?

Neke nije bilo teško, a neke je bilo jako teško. To je tako uvijek. Za neke, za koje sam mislio da ću ih teško nagovoriti, nagovorio sam ih lako, a bilo je i obrnutih situacija. Jednog nisam nagovorio.

A to je bio?

Glumac Srđan Todorović. Bubnjar EKV. On je zaključio da mu je teško pričati i odustao je. Čak nije htio ni pričati sa mnom nego mi je poslao SMS koji još uvijek čuvam. Teško je! Neki su ljudi pristali lako, da bi u nekom momentu prekinuli snimanje. Cijeli je postupak išao jako sporo. Ideš tri koraka naprijed, jedan korak nazad, pa dva koraka nazad… U jednom trenutku nikada nismo išli nazad, ali smo išli jako sporo.

Koliko je dugo trajalo snimanje filma?

Oko 30 posto snimljeno je ranije zbog serijala 'Rockovnik', a ovo sve drugo oko devet mjeseci.

Droga je načela i pojela cijeli bend, no bez obzira na tu činjenicu, nekako se stječe dojam da njihovoj ovisnosti niste baš pridali previše važnosti u filmu?

Dugo sam razmišljao treba li uopće pričati o tome da bih na kraju shvatio da treba. Nisam ja sudac. S druge strane, ljudi su očekivali da će to biti priča o drogama i ni o čemu drugom, ali takvo je vrijeme. Sad sam bio za Novu godinu u Hrvatskoj i zgrožen sam količinom loših vijesti koje dnevno izlaze sa svih televizijskih kanala u Hrvatskoj kao i svih novina. To je grozno! Ti ustaneš, pogledaš vijesti Hna televiziji, pogledaš dnevne novine i možeš se ubiti. To te tako napuni. Red poplava, red ubojstava, red nezaposlenosti… Ja sam pokušao, ne znam koliko sam i uspio, ali da taj film ipak ima neku pozitivnu poruku, bez obzira na to što su sudbine glavnih junaka mahom tragične.

Nakon Ekatarine Velike, na red je došla Riblja čorba. Naime, sada radite zajedno sa Sandrom Rančić na dokumentarcu o njima. Zašto baš Riblja čorba?

Danas je teško živjeti od video produkcije i takvih dokumentaraca ako nisi savjetnik predsjednika republike pa imaš neke poslove koje drugi nemaju. Ribljoj čorbi izlazi uskoro Box Set za PGP pa je RTS odlučio da je to dobra prilika da se napravi serija o njima, a RTS se ne odbija. Ne zato što je to jednini kupac za sada nego i zato što je to glavni kupac u Srbiji. To je ipak glavno mjesto na kojem možeš pokazati što si radio. Sve druge televizije nisu tog nivoa, a osim toga Riblja čorba veliki je bend. To je vjerojatno najveći bend na ovim prostorima i koji je opstao.

Bora Đorđević bez sumnje je jedan od kontroverznijih likova na regionalnoj rock sceni, međutim, istovremeno i politički vrlo kompromitiran. Hoćeš li u filmu pokazati i njegove političke stavove i odnos prema ratu i nekadašnjim kolegama u Hrvatskoj?

Nadam se da hoću u onoj mjeri u kojoj će mi on to i dopustiti.

Vjerujete li da će Riblja čorba zasvirati ikada više u Zagrebu s obzirom na njegovu i njihovu povijest tijekom 90-ih?

Mislim da bi Riblja čorba trebala svirati u Zagrebu i Hrvatskoj. Mislim da ste vi malo pretjerali, jer on nije pričao ništa gore od onih što su kod vas pričali.  Ljudi su se negdje osjetili povrijeđenima na ovaj ili onaj način, ali je od završetka rata prošlo već 15 godina. Trebamo biti dobri susjedi i trebamo prerasti to što se zbilo. Svejedno mislim da pretjerujete sa stavom o Bori. Mislim da on nije pričao toliko loše koliko se predstavlja u hrvatskoj javnosti. Osim toga, Riblja čorba ima jako puno fanova u Hrvatskoj. Na posljednjem koncertu u beogradskoj  Areni bilo je brdo ljudi iz Hrvatske. Imaju jaki fan klub u Čakovcu. Mislim da neće proći više od dvije do tri godine da će se Riblja čorba vratiti tamo gdje im je i mjesto, i to u zagrebačku Arenu na dva rasprodana koncerta. Taj dan nije više tako daleko.

Prije nego što ste krenuli snimati film 'Kao da je bilo nekad', za RTS ste snimli dokumentarnu seriju 'Rockovnik' koja prati povijest rock'n'rolla na ovim prostorima. Koliko ima epizoda i kako je prošla kod gledatelja u Srbiji?

Mi smo već počeli raditi dokumentarac i dosta smo toga pripremili, ali se pojavio neki tip, ničim izazvan i napravio dokumentarac o Bijelom dugmetu. Upropastio je tu ideju na neko vrijeme. Ne možeš svake godine izbaciti jedan dokumentarac o Bijelom dugmetu pa ćemo pričekati neko vrijeme i da nam prođe maler. Sad čekamo da prođu loše reakcije tog filma.