Švedski glazbenik Nils Landgren, jedna od zvijezda ovogodišnjeg Jazz festivala, na sceni je od 1983. godine, iza sebe ima preko 20 samostalnih albuma i ostvarenih suradnji s nekima od najvećih jazz, ali i funk, pop i hip hop glazbenika današnjice. Nils Landgren & Funk Unit na glasu je posljednjih par godina kao najbolji europski funk sastav, s kojim je prošle godine pokrenuo akciju 'Funk For Life' kako bi pomogao siromašnoj djeci Kibere u Keniji. O suradnji sa sastavom ABBA, hrvatskom jazzu, akciji za pomoć djeci Kenije, novom albumu i svom prepoznatljivom crvenom trombonu, Nils Landgren je ispričao u ekskluzivnom intervjuu za tportal.hr
U svojoj karijeri ste surađivali na preko 500 albuma s mnogobrojnim glazbenicima, među kojima su i Harbie Hanckok, The Crusadres, ABBA… s kime ste od njih osjetili 'kemiju' i s kojim biste od njih voljeli ponovo surađivati?
Mislim da je sa svima bilo te neke posebne kemije, ali sam jako sretan što na mom novom albumu 'The Moon the Stars and You' gostuje Joe Sample.
2004. godine snimili ste album 'Funkyy ABBA' kao posvetu vašim sunarodnjacima i jednom od najpopularnijih pop bendova svih vremena. S obzirom na to da ih osobno poznajete i da ste surađivali sa njima, što je po vašem mišljenju tajna grupe ABBA i njihova globalnog uspjeha?
Tajna je vrlo jednostavna: Benny Andersson je genije!
Iza vas je skoro 30 godina karijere, preko 20 snimljenih albuma i na tisuće održanih nastupa širom svijeta. Međutim, ove godine prvi put nastupate u Hrvatskoj. Jeste li upoznati s hrvatskim jazz glazbenicima, jazz scenom i hrvatskom pop glazbom općenito?
Žao mi je što to moram reći, ali nisam baš upoznat sa hrvatskom jazz scenom, no nadam se da će se to promijeniti nakon mog skorog gostovanja u Hrvatskoj. Hrvatske sam glazbenike vidio jedino na Eurosongu, ali vjerujem da sigurno postoji divna jazz scena za istražiti!
Najčešće nastupate na jazz festivalima, iako sa svojom grupom Funk Unit već odavno nosite epitet najbolje europske funk grupe. Gdje se krije ta razlika između jazza i funka?
Moj basista Magnum Coltrane jednom je odgovorio na slično pitanje u Pekingu: 'Funk je bolji!'
Djelujete kao trombonist, pjevač, skladatelj, producent i vođa sastava, a svirate jazz, soul, funk, hip hop… Što vam se od popularne glazbe danas najviše sviđa i što slušate u slobodno vrijeme?
Kao što ste i sami rekli, jako sam aktivan, što znači da sam jako ograničen sa slobodnim vremenom pa je i vremena za slušanje drugih glazbenika i glazbe vrlo malo, ali se trudim. Puno vremena provodim istražujući glazbenike koje produciram, kao i za Jazz Festival u Berlinu i još jedan u Švedskoj kojem uređujem program. Međutim, povrh toga, još uvijek jako volim Milesa Davisa i Johna Coltranea.
Prošle ste godine snimili album 'Funk for life' od čijeg svakog prodanog primjerka jedan euro ide u projekt istoimenog naziva 'Funk for Life' koji ste pokrenuli u suradnji s međunarodnom organizacijom 'Liječnici bez granica', a sve s ciljem pomoći borbi za kvalitetniji život mladih u Kiberi u Keniji, koji je istovremeno na glasu kao jedan od najvećih slumova u Africi. Što vas je potaknulo da pokrenete taj projekt?
To što sam shvatio da postoji mogućnost da promijenim život nekolicini ljudi doista me inspirirala, kao uostalom i moje prijatelje iz benda, pa kada smo posjetili djecu u Kiberi, naša inspiracija i želja da ostvarimo te promjene još su postale veće.
Koliko po vašem mišljenju jedan glazbenik vašeg kalibra i globalne popularnosti može utjecati na svijest ljudi da pomažu obespravljenima i zapostavljenima?
Možemo inspirirati druge da rade isto što i mi pa to može postati poput nekog lanca koji postepeno, preko raznih akcija, počinje polako, malo pomalo, mijenjati nečiji život na bolje.
Prvi ste album 'Planet Rock' objavili 1983. godine. Posljednji je bio upravo 'Funk For Life', koji ste objavili prošle godine. Kada se osvrnete tih 27 godina unazad, koliko se po vašem mišljenju promijenila svjetska glazbena scena i uopće poimanje glazbe kao umjetnosti?
Scena se jako promijenila kako je svijet postajao sve manji i manji. Naročito po pitanju putovanja i uopće razumijevanja drugih nacija i ljudi. Ja vjerujem da glazba postaje sve važnija i važnija i ja želim biti dio nje!
Moramo se na kraju svakako dotaknuti vašeg specifičnog trombona crveno zlatne boje. Je li važno da je u boji ili baš u crvenoj boji i zašto vam je uopće važna boja trombona, koja je u međuvremenu postala i vaš zaštitni znak?
Crvena je boja ljubavi, zbog čega i sviram crveni trombon. Volim nastupati, volim ljude, volim život!