Sinoć nešto iza 23 sata na najvećoj ledini Otoka mladosti na zagrebačkom jezeru Jarun Nicku Caveu (54), internacionalnoj rock zvijezdi s prebivalištem u Brightonu, Engleska, ukraden je bend. Oštećena stranka - inače jedan od karizmatičnijih frontmena koje je svijet rock'n'rolla imao prilike vidjeti - u tom je činu aktivno sudjelovala, pokušavši ga spriječiti energičnim nastupom koji je uključivao česte ulaske u publiku, gubljenje mikrofona, bacanje klavijatura, sviranje gitare, strastveno urlanje i histerični ples.

Uzalud! Nick Cave je prvi put u trideset godina dugoj karijeri doživio da ga na njegovom terenu, pred osam tisuća ljudi, debelo zasjeni upravo vjerni pomoćnik, 'sidekick' Warren Ellis. Da stvar bude bolja, a zločin savršeniji, po svemu viđenom na zaključnom nastupu šestog T-Mobile INmusic festivala, dobrodržeći gospodin Nick beskrajno uživa u ovoj drskoj krađi.

Grinderman su izašli na scenu kao trojka sljedbenika kulta Charlesa Mansona, predvođena genijalno suludim prorokom apokalipse Ellisom. Cave je izišao posljednji, teatralno i samouvjerno kako smo od njega i navikli, ali na sceni ga više nisu čekali smjerni Bad Seedsi, nego brod luđaka na putovanju u srce kaosa.

Mickey Mouse and The Goodbye Man' najavio je što nas čeka – tornado scenske energije koji na okupu drže fantastični bubnjar Jim Sclavunos i basist Martyn Casey. Cave i Ellis uglavnom ne sviraju svoje osnovne instrumente nego se drže gitare, a iskorak iz zadanog i poznatog u koncertnoj logici Grindermana nije slučajnost nego zadatak.

Na 'Get It On' Cave je fizički napao Ellisa, što mu je ovaj vratio dohvativši se violine u finalu 'Heathen Child'. Besramno gazeći po wah pedali i pjesmu i bend i sve nas ispred pozornice rastavio je na proste faktore. Bila je to četvrta pjesma koncerta, trenutak tako čarobno snažan da je komotno mogao biti završetak i nastupa i festivala a da se nitko ne osjeti zakinut.

Naravno, kroćenje zmaja na pozornici u realnom vremenu opasan je i nepredvidiv posao, pa smo skoro nakon tog vrhunca dobili i najlošiju izvedbu čitavog drugog dana programa. Ellis je upravo fascinantan, doslovno neponovljiv dok svira gitaru kao što to čini s violinom, ali kad na red dođe klasična ritam dionica, kao u mirnoj i lijepoj 'Palaces Of Montezuma', pa se još poklope i Caveovi svirački problemi, tada ni Sclavunos i Casey ne mogu spasiti stvar.

'Oprostite zbog ovoga', rekao je Cave na kraju zbilja traljave izvedbe, bacivši se odmah u novi ljekoviti vrtlog mahnitog bluesa i uzvišene Ellisove buke. Ukrali su mu bend i on se prepustio.

Mislite da će vas netko zaštititi? U krivu ste. Kraj je blizu. Warren Ellis nosi ga na svom gudalu i prijeteći podiže ruku.