Te 1976. godine grupe The Eagles je objavila 'Their Greatest Hits (1971 – 1975) ujedno prvi platinasti album u povijesti. ABBA je već bila globalno popularna grupa, dok su Beatlesi potvrdili svoju nadmoć objavljivanjem albuma sa 22 dotadašnja singla uz novu pjesmu 'Yesterday', i to na način da su sve 23 pjesme zasjele istodobno na UK chart. Grupa Pink Floyd je iza sebe imala već zavidnu karijeru i šest objavljenih albuma te legendarni 'Wish You Were Here' iz 1975, a Tangerine Dream deset godina uspješne karijere i status rodonačelnika krautrocka rođenog u Njemačkoj krajem 60-ih. Iste te godine u Jugoslaviji se održavalo Europsko nogometno prvenstvo, Zdravko Čolić je već osvajao žene od Vardara do Triglava, a Bijelo dugme objavilo svoj treći album 'Eto baš hoću!'. S djelovanjem je prestala legendarna Pop mašina, a školski prijatelji Zoran Lakić, Vojkan Rakić, Predrag Vuković i Draško Dracula Nikodijević osnivaju grupu Igra staklenih perli. Ime je nadahnuto knjigom Hermana Hessea.

36 godina kasnije, prijatelji iz mladosti okupljeni pod imenom Igra staklenih perli odlučili su se vratiti na scenu iz više razloga. Njihov prvi album 'Igra staklenih perli' postao je najbolji psihodelični album u povijesti jugoslavenske rock scene. Štoviše, upravo se taj album u reizdanju PGP RTB-a prodaje po visokoj cijeni diljem svijeta. Sam je album doživio puno piratskih izdanja (također u inozemstvu) dok je njemačka etiketa Kalemegdan Disk objavila njihova tri vinilna izdanja s nikad objavljenim snimkama.

O tim danima kada je nastala grupa Igra staklenih perli, Draško Drak Nikodijević za tportal.hr je ispričao: 'U to doba, u Beogradu su vladale gitarijade. To su bili događaji na kojima su svi bendovi svirali praktično iste stvari, 'Sunshine of Your Love', 'Jumping Jack Flash', 'Tobacco Road' itd., pjevači su urlali jer monitorskog ozvučenja nije bilo, a bendovi su se međusobno natjecali tko će bolje odsvirati tu i tu stvar. (Osim možda Pop Mašine,) Igra staklenih perli je bio jedan jedini bend koji je svirao svoju vlastitu muziku, bez ikakvog kontakta s režimom. Tada su bendovi svirali po radnim akcijama, mjesnim zajednicama, na ovaj ili onaj način su bili povezani s režimom. Ja tada nisam znao što hoću, ali sam znao da hoću nešto drukčije, nisam htio svirati na plesnjacima, po mjesnim zajednicama... Igra staklenih perli bio je bend za mene.'

Iako se za početke psihodelije na ovim prostorima navode rani radovi grupa Time i Korni grupa, do pojave Igre staklenih perli u drugoj polovini 70-ih nije bilo nijednog benda koji je mogao istinski prisvojiti epitet psihodelične rock grupe. Odmah na početku su slovili za koncertnu atrakciju jer su svojom glazbom zvučali prije kao neka vrhunska strana grupa s kilometrima u nogama, a ne kao mladi bend na početku. Prva ploča, nazvana imenom benda, bila je otkriće tadašnjim i kasnijim generacijama psihodeličara koji nisu mogli vjerovati da postoji takav bend u ovim krajevima. Inspirirana bendovima kao što su Can i rani Pink Floyd, ploča donosi atmosferične, hipnotičke pjesme čudnih naslova – 'Gušterov trg', 'Putovanje u plavo', 'Majestetski kraj', 'Solarni modus', dok je pjesma 'Pečurka' izuzetno originalna obrada pjesme Cana 'Mushroom' s utjecajnog albuma 'Tago Mago'. Oni su doista bili prve zvijezde psihodeličnog rocka. 'Bili smo dobro prihvaćeni. Bili smo interesantni. Dosta je bilo gitarijada, vrijeme je bilo za nešto novo. Publika nas je voljela i koncerti su bili pretrpani, stakla su pucala na ulazu u beogradski SKC... Mediji su nas dobro prihvatili iako mi nismo znali održavati veze s novinarima, pa smo se čak i bahato prema njima ponašali, a da toga nismo bili svjesni. Mislim da je Pop mašina ustvari prvi psihodelični bend u regiji, ali su oni više gurali blues nego psihodeliju, pa ta titula nama pripada. Njihov basist, Robert Nemeček miksao nas je na jednoj svirci u Beogradu, bilo je veliko zadovoljstvo raditi s njime.' Prisjeća se Nikodijević tog vremena navodeći kako su jednako važnost pridavali i samim omotima albuma: 'Omote je uvijek radio Predrag 'Wolff' Vuković, on je uradio čuveni prvi album. A dizajn za drugi album su odbili, odgovorni drugovi iz PGP-a, ne sjećam se zašto. Imali su problema i sa tekstovima na engleskom na prvom albumu, ali je ipak prošlo... Kasnije, na piratskim izdanjima se ponovno javljaju Wolffovi crteži.'

Nakon dva studijska album ('Igra staklenih perli' 1978, i 'Vrt svetlosti' 1980), dva live albuma ('Soft Explosion Live' – 1991. i 'Drives' 1993) te dviju kompilacija ('Inner Flow' – 1991. i 'Igra svetlosti' – 2007) i tko zna koliko piratskih izdanja, Igra staklenih perli krajem prošle godine se ponovo okuplja i održava dva 'tajna' koncerta u Beogradu na koje poziva uglavnom svoje prijatelje i fanove grupe. Prve reakcije bile su fantastične, o čemu Draško za tportal.hr kaže: 'Publika nas je toplo prihvatila. Kažu da smo mnogo bolji nego nekad. I bez ikakve najave, klubovi su puni, pa ćemo uskoro preći na veće dvorane. Mene je iznenadilo to što je većina naših fanova mladi ljudi, koji se još nisu bili ni rodili kad smo mi snimali prvi album. I novim generacijama se naša muzika još uvijek sviđa. Wow!!!' Njihovo ponovno okupljanje mnogi su jedva dočekali, a kao što i sam Nikodijević ne skriva svoje iznenađenje, u publici je sve više mlade publike koja tek sada otkriva njihovu veličinu i kvalitetu. O značaju za povijest popularne glazbe na ovim prostorima da i ne govorimo. No, isto tako, mnogi su ostali iznenađeni što su se nakon toliko godina ipak uspjeli okupiti. Međutim, nisu svi bili više u istoj kondiciji.

'Pa, Wolf i ja već godinama pričamo o tome 'kako bi bilo kad bi bilo', ali je to bilo teško jer sam ja živio u Americi (gdje je, nakon rada u grupi White Rabbit Band u Beogradu, osnovao grupu Collateral Demage u kojoj je za bubnjevima bio Ivan Fece iz Ekatarine velike, Zoran Bale Bulatović iz Pekinške patke i Lune je svirao gitaru, a Ljuba Đukić iz Električnog orgazma je bio za klavijaturama - op. a.). Sada, kad sam se preselio nazad u Beograd, ideja o oživljavanju Igre staklenih perli je postala aktualna. U 11. mjesecu prošle godine sva četvorica originalnih članova svirali smo zajedno, ali se uskoro ispostavilo da naš gitarista Džo zbog zdravstvenih problema neće moći svirati s nama. Zoran Lakić, naš klavijaturist, odustao je poslije druge svirke, jednostavno ovo je preveliko opterećenje za njega: probe, turneje... Čovjek se navikao na miran, povučen život. Zato smo pozvali nove muzičare, mlade beogradske muzičare. Prvo su došli Sinister Borg (bubnjar) i Ivan Stanković (gitarista) iz blues grupe Rough Blue, a nedavno i Filip Gazdić (klavijature) koji dolazi iz sastava Back Door Men Doors tribute band. Da bi novom bendu ponudili nov identitet, odlučili smo da se zovemo IGRA STAKLENIH PERLI - The Next Generation. I fenomenalno nam ide. Sviramo stare stvari Perli i nove stvari. Sviramo i jednu stvar od Cana. Sve je to dio jednog psihodeličnog rituala na pozornici u trajanju od oko sat i pol.'

Njihova 'muzika toka svijesti', taj psihodelični vrtlog kreativnih glazbenika i dan danas ostavlja bez daha publiku. Kako onu koja ih je imala prilike slušati daleke 1978, kada su s pravom nazivani pionirima novog glazbenog stila, tako i one mlađe koji se tada još nisu ni rodili. Naviše se među članovima Igre izgleda zapalio Draško Drak Nikodijević koji već naveliko radi planove za povratak i s novim albumom: 'Naravno, već se govori o tome. Ako sve bude išlo kako treba, Koja će nam producirati novu muziku. Muzika se donekle promijenila. I dalje imamo prepoznatljiv zvuk Igre staklenih perli, ali se tijekom proteklih 30 i nešto godina u svijetu dogodio i punk, i post-punk, i new wave, i grunge, i goth, i techno, i rave, i industrial... A sve to je neminovno ostavilo traga i na nama kao muzičarima. Ima još nešto. Ranije, u doba prvog albuma, naša muzika, dakle ta psihodelija, proizlazila je direktno iz načina života, dok su se danas naši životni stilovi u velikoj mjeri izmijenili, što je također uticalo i na novu muziku. Pojam 'psihodelije' je danas drukčiji nego nekad. Jednom kad vidiš Chemical Brothers, čitav koncept psihodelije se mijenja. Danas imamo daleko jaču ritam sekciju nego nekad, naša muzika ima više ritma, više basa i bubnja. Frizure su drukčije. Ali, opet, neke stvari ostaju iste. U publici i dalje isti mirisi kao nekad, a mi smo majstori psihodeličnog rituala i bili nekad i ostali danas.'

Ovo je jedan od onih koncerata koji nikako ne bi trebalo propustiti jer su u pitanju prave živuće legende koji su stvarali rock na ovim prostorima i u čijim žilama i dan danas teče krv istinskih zaljubljenika u glazbu. U njihovom slučaju, u tu magičnu psihodeliju!