U vremenima svih sila miješanja krušaka i jabuka u začudne pekmeze, višestruki prvaci u breakdanceu Flying Steps, potpomognuti idejnim začetnikom Christophom Hagelom, pomiješali su starog dobrog J. S. Bacha i mlađahni breakdance, začinivši sve prstohvatom baleta i šakom suvremenog plesa. Krajnji rezultat, ponešto na tragu spomenutog pekmeza, djeluje pomalo čudnovato i nategnuto, ali izvedbeno vrlo uvjerljivo i privlačno, a u epizodama gotovo savršeno.

Krenimo od početka. Breakdance je ples koji raste i razvija se do čudesnih vrhunaca u improvizaciji i slobodi gradskog trga te u adrenalinskim 'dvobojima', ako ćemo po ingleški, battleima. Glazba je tek njegov suputnik, počesto tek zvučni okvir.

Taj slobodan plesni pokret Flying Stepsi su odlučili 'ukrotiti' Bachovim čistim i odrješitim tonovima koji su im, poput neumoljivog metronoma, postali čvrst i prečvrst ritam. Ta stroga zadanost podrezala je krila plesnom pokretu, ogradivši njegovu kreativnost čvrstim okvirima, što je vrlo dobro pokazao raspored na sceni koju su poput međa ogradili klavir i čembalo. Plesači su se na početku poprilično mučili s tom zadanošću, više odajući dojam borbe i sukoba između dva pola nego očekivanog zbližavanja.

I taman kad smo mislili da je cijela priča samo napuhana sapunica oko osnovne ideje-vica, šou se počeo sadržajno razvijati. Nije to bila neka slojevita priča, već tipičan ljubavni višekut u kojemu je centralna osoba jedina plesačica na sceni. Riječ je o predivnoj Yui Kawaguhi, koja osim što svojom pomalo tanušnom, ali scenski vrlo privlačnom pojavom radi pomutnju među muškarcima, muti ih i zbunjuje svojim 'začudnim' i 'zastarjelim' plesnim korakom – baletom (koji vrlo brzo prelazi u suvremeni ples). Sadržajni sloj sad već predstave svodi se na osvajanje lijepe Yui, ali i pokoravanje njenog pokreta breakdanceu.

Upravo ta jednostavna sadržajna nit spasila je stvar jer je upravo ona otvorila vrata najboljem sloju cijele priče – plesnim duetima između breakdancea i suvremenog plesa koji ukazuju na bogatstvo i kreativnu mogućnost plesnog pokreta uopće, ali i unose u predstavu nužno potrebnu (plesnu) emociju bez koje je bilo kakva priča gotovo neodrživa.

Toliko o makrorazini predstave. Sad je red da se posvetimo onome što je i ispunilo Lisinski te oduševilo navijački raspoloženu publiku – samom breakdanceu. Plesači, višestruki svjetski prvaci, u naletima su oduševljavali publiku, vratimo se stručnoj (čitaj: engleskoj) terminologiji, poppingom, lockingom, power movesima, trickingom, headspinsima i drugim breakdance pokretima. Pierre Bleriot fascinirao je snagom i lakoćom vrtnje na rukama te čistim gimnastičkim pokretima, Khaled Chaabi piruetama na glavi, dok je Benny Kimoto, alfa mužjak predstave, u duetima s Yui pokazao 'poetičnu' stranu breakdancea.

I ostali članovi Flying Stepsa, na čelu s koreografom predstave Vartanom Bassilom, pokazali su plesačku raskoš u svojim minijaturama, ali i, što je za predstavu puno važnije, izuzetno ujednačen i skladan grupni ples. Ta ujednačenost i sklad, nužno potrebni za predstavu kao takvu, s druge su strane bili kočnice plesnoj slobodi i kreativnosti, osiromašivši breakdance za njegove osnovne osobine – improvizaciju i stvarni, a ne koreografirani, battle.

Prije samog kraja zapitajmo se gdje smo u cijeloj priči izgubili gospodina Bacha? Dojma smo da veliki J.S.B. nije uspio prijeći krhko izgrađen most preko višestoljetnog jaza koji ga dijeli od breakdancea. Toga su, čini se, svjesni i sami autori, jer su gospodinu Bachu u drugom dijelu predstave počesto navlačili suvremena i futuristička odijela, klavir i čembalo gurajući u neke druge planove. I ta suvremena odijela puno su bolje stajala plesnim pokretima.

Zaključno, Red Bull Flying Bach zanimljiv je eksperiment koji sladokuscima nudi vrhunsko plesno putovanje do neočekivanog rezultata (Bach i breakdance se, suprotno očekivanjima, nisu uspjeli naći na istoj valnoj dužini). No tko još pita za konačni rezultat? Davno su neke mudre skitalice rekle da cilj i nije važan, već put do njega. Za sve koje zanima taj put, Flying Stepsi će u Lisinskom zaplesati na Bacha i u nedjelju.