Nakon što nas je prošle godine napustio Dražen Vrdoljak, sinoć je, još uvijek pod nerazjašnjenim okolnostima, u prometnoj nesreći u Varaždinu poginuo i Darko Glavan. Nakon Vrdoljaka, tako je nestao i posljednji Mohikanac prvog vala rock kritike, koji je svojom nesebičnom predanošću glazbi, koju je volio poput glazbenika samih, ostavio neizbrisiv trag. Valja odmah naglasiti da je popularnu glazbu Glavan promatrao i ocjenjivao i kroz prizmu umjetnosti, jer osim što je pisao rock kritike, nebrojene koncertne izvještaje, intervjue, eseje i knjige, Darko je bio vrlo cijenjen povjesničar umjetnosti i likovni kritičar.

Rodio se u Rijeci 1951. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, da bi diplomu stekao u Zagrebu na Odsjeku povijesti umjetnosti i komparativne književnosti Filozofskog fakulteta. Radio je dugi niz godina kao kustos u Muzeju Mimara i autor je nebrojenih domaćih i međunarodnih izložbi, a obnašao je i dužnost predsjednika hrvatske sekcije AICA (Međunarodna udruga likovnih kritičara). Paralelno s poviješću umjetnosti, Glavan je pratio i pop rock glazbu, živeći s njom svakodnevno kao dio rock scene koju je svojim tekstovima stvarao.

Mnogi povijesno važni momenti popularne kulture, rock izvođači i događaji, prošli bi možda potpuno nezapaženo da upravo Glavan nije od najranijih dana bavljenja glazbom, uronjen u povijest umjetnosti, bio taj koji je bezrezervno podržavao i upozoravao na neke događaje i ljude, koji su upravo zbog njegova angažmana danas eminentni umjetnici, rock glazbenici, pjevači, slikari, dizajneri, grafičari…

Pop kultura cijele naše regije odlaskom Darka Glavana izgubila je izuzetno važnu ličnost, koja je svojim radom, svojim tekstovima, svojim knjigama, svojim izložbama i svojim iskrenim stavovima zadužila Hrvatsku i regiju. Slava mu!