'Ako želite promijeniti svijet, činite to sa žarom', glasio bi slobodan prijevod uvodnog stiha 'Americane', jedne od pjesama s posljednjeg albuma 'Spectre', koji slovenski multimedijalni umjetnički kolektiv Laibach promovira u zagrebačkoj Tvornici u petak, 9. svibnja. Ova, kao i brojne druge misli na albumu, otkrivaju nam neki novi Laibach – znatno manje orijentiran na ironiziranje ideje kolektiva i totalitarnih sustava, a više na pružanje nade u to da pojedinac može učiniti stvari boljima, jer u ovako upropaštenom svijetu zapravo i nema druge opcije. No je li ova priča još jedan vješti Laibachov spin?
Ova tema je načeta i prilikom gostovanja Janija Novaka, ideologa ovog slovenskog kolektiva, u HRT-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2'. Urednik i voditelj Aleksandar Stanković pokušao ju je uvesti kroz pitanje o novom albumu kao posveti 'digitalnim herojima novog doba' poput Juliana Assangea i Edwarda Snowdena, tezi iz PR objave za aktualni album koja je glazba za uši liberalno orijentiranih medija. Novak je odgovorio da je novi album zapravo manifest nove političke stranke, i provokativno najavio kako Laibach 'osniva internacionalu', što će, pak, jedva dočekati zajahati konzervativni mediji u stalnoj paranoji od bauka komunizma.
Lucidna mistifikacija i medijska manipulacija jedni su od temelja Laibachovog uspjeha. Tako je i veći dio emisije 'Nedjeljom u 2' bio posvećen uspomenama na najznačajnije trenutke ovog umjetničkog kolektiva, nastalog prije gotovo 35 godina u radničkom slovenskom gradiću Trbovlju. One podsjećaju da su Laibach svaku umjetničku provokaciju – od čačkanja po socijalizmu 'nenamjernim' miksanjem video loopa Tita i pornografije koje je dovelo do prekida koncerta na zagrebačkom Muzičkom bijenalu, preko stalne aure 'propagatora nacizma', do aktualnih oda zviždačima – uspjeli pretvoriti u spin koji je hranio kontroverznu percepciju Laibacha i širio bazu vjernih fanova.
Logično je onda zapitati se – je li proklamirana 'nova ideologija' Laibacha, koja slavi hrabrog pojedinca spremnog suprotstaviti se zlobnom kolektivu, zapravo manipulativni trik? Oni koji im žele spočitati nedosljednost odgovor bi mogli potražiti u numeri 'Resistance is Futile', koja, aludirajući na kolektiv Borg iz 'Zvjezdanih staza', vrti već više puta ponovljenu matricu o tome kako jedini spas od sveg zla ovog svijeta leži u univerzalnom entitetu zvanom Laibach. Ovakav 'stari', kolektivistički orijentirani Laibach u očitoj je suprotnosti s manifestnim uvodnim pjesmama 'The Whistleblowers' i 'No History' koje slave moć buntovnog individualca. No, do kraja albuma dogodit će se još izazovnija kontradikcija.
Dočekali smo, naime, i prvu Laibachovu ljubavnu pjesmu – moćnu i prosvjetljujuću 'We Are Millions And Millions Are One', nadahnutu novelom 'Mi' ruskog pisca Jevgenija Zamjatina, koji je Georgeu Orwellu bio izravna inspiracija za '1984'. S druge strane, među bonus pjesmama na albumu nalazi se obrada 'Love on the Beat', naslovne pjesme najkontroverznijeg albuma Sergea Gainsborougha, poznatog i po tome što ga je promovirao spotom 'Lemon Incest', u kojemu na krevetu zavodi svoju 12-godišnju kćer Charlotte. Što je, dakle, u svijetu 'novog Laibacha' prava ljubav – distopijska poplava emocija ili perverzni dijalog Milana Frasa i Mine Špilar na francuskom?
Na sva ova pitanja odgovor smo možda mogli doznati u nedjeljnoj emisiji, no kako Stanković tradicionalno ne želi pretjerano opterećivati digestivno-misaoni trakt prosječnog Hrvata nakon nedjeljnog ručka, razgovor s Novakom ipak je više protekao u prisjećanju na bolju prošlost i tek nagovještajima utopijske budućnosti koju nam Laibach nudi kao spas od propasti. Ovako nemamo izbora nego posjetiti Tvornicu kulture, i uvjeriti se je li Laibachova 'internacionala' uistinu kolektiv snažnih individualaca i ima li šanse u ovom okrutnom svijetu. I to – simbolički – na Dan pobjede.
