Kao mladom studentu engleskog jezika, prije 20-ak godina zanimljivo su mu zazvučale riječi gostujuće predavačice iz Škotske. Ona je, neformalno tumačeći britanski kulturni kod, objasnila raskalašeno ponašanje Britanaca izvan svoje domovine kao neku vrstu realizacije kolonijalnog sna. 'Okruženi smo vodom, i čim prijeđemo na drugu obalu, postajemo gospodari, te radimo stvari koje u našoj '5 o'clock tea' rutini nikad ne bismo činili', pričala je.

Njezine riječi često bi nam pale na pamet proteklih godina, kad smo, posjećujući 'britanske' festivale u regiji, gledali skupine Otočana kako u sebe unose apsolutno sve što se unijeti da, i partijaju kao da sutra ne postoji. No metafora 'okruženosti vodom' sinoćnjim je nastupom sastava Klaxons na uvodnoj večeri hvarskog FOR festivala dobila sasvim novu dimenziju. Ne samo zato što je najmondeniji hrvatski otok kolonizirala horda Engleza koja je zaposjela lokalne kafiće i restorane i u njima propatila poraz nogometne reprezentacije od Urugvaja. Sinoć je, naime, u klubu Veneranda i u stvarnosti nestao La Manche između izvođača i publike, odvojenih bazenom u koji se prve godine FOR festivala niti najpijaniji nisu usudili skočiti.

No krenimo redom. Dok su uz rivu mladići odjeveni u dresove s tri lava hukovima i krikovima pratili ljuti boj Gerrarda i Suareza, na pozornicu Venerande stidljivo se popela sportski odjevena Kelela i održala najkraći nastup koji sam vidio u životu, trajanja 20 minuta. Uzrok tako kratkom, a pritom i mlakom nastupu činjenica je da na festival nije došao njezin DJ i producent Bok Bok, pa je sporim i potmulim ritmovima po kojima se proslavila u eksperimentalnim R&B krugovima nedostajala i dimenzija ljudskog dodira. Sreća pa je makar ona ponijela USB, komentirao se u publici nastup koji je bolje što prije zaboraviti.

Prijatna kompenzacija došla je zato u vidu nastupa britanske trojke Factory Floor, koja je 45-minutnim transom na potezu između Underworlda i kraut rocka digla na noge masu koja se slijevala u klub nakon završetka utakmice, ali i Erlenda Oyea, još jednog od žudno iščekivanih gostiju festivala. Bend čiji zvuk opisuju kao 'post industrial', no on zapravo ponajviše podsjeća na ranu inkarnaciju beogradske Neočekivane sile koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar odlično pliva između repetativnih techno struktura, organskih ukrasa u vidu bubnjeva i gudalom odsvirane gitare te psihodeličnog vokala pjevačice Gabriel Gurnsey.

Engleska utjeha – alkohol, struja, bazen i Klaxons

Klaxonsima je ovo bio prvi nastup nakon izlaska friškog albuma Love Frequency, koji, ako je suditi po pedantnoj produkciji Toma Rowlandsa iz Chemical Brothersa, usmjerava bend u zrelijem, plesnijem i hitoidnijem pravcu. Bez obzira smatrate li ih nikad sazrelim boy bendom ili inovatorima koji kanaliziraju rave, pop, rock i psihodeliju u originalnu glazbenu mješavinu, ne možete im osporiti da znaju napraviti show. Zanimljivo kontrastirani Jamie Reynolds i James Righton, prvi odjeven u zlatne šljokičaste hlače, a drugi u srebrnu spacey košulju, od početka su krenuli pozivati ljude da uskoče u bazen ispred pozornice.

Negdje na polovici koncerta želja im se ostvarila, a nedugo zatim desetak polugolih fanova prskalo je njihove instrumente i pojačala. Ovo ne samo da je stvorilo opće komešanje u publici, već je izazvalo i grdne glavobolje redarima, koji su u početku odmicali ljude s ruba bazena, da bi kasnije odustali i prešli na osiguravanje rasplesane mase od saplitanja na kamenom prostoru ispred pozornice. Da je nesretnim slučajem netko iz benda stradao (osobito Jamie, suprug glumačke zvijezde Keire Knightley), sve skupa ne bi bilo toliko zabavno, ne samo jer bi umjesto domaćih medija, koji se već danima bave sukobima lokalnih pekara i ugostitelja, Hvar ponovno postao glavna zanimacija stranih tabloida. Srećom, sve je završilo dobro, i bend je priveo kraju svoj jednosatni best-of set, a razočarani engleski navijači dobili su i dodatnu injekciju nade oproštajnom Not Over Yet. Isto vrijedi i za FOR – tek je počelo…