'Jesen u mojoj ulici'

Srpski film 'Jesen u mojoj ulici' redatelja i scenarista Miloša Pušića govori o besperspektivnosti mladih ljudi u malome mjestu, a publici se predstavio u sklopu natjecateljskog programa.

Na trenutke izuzetno duhovit film prati dva nerazdvojna prijatelja (Filip Đurić i Nikola Spasojević) u pokušajima da ispune jedan jesenji dan bilo kakvom akcijom, poput krađe u dućanu, pokušaja preprodaje ukradene robe ili ispijanja piva i pušenja trave sa škvardom iz kvarta. Crni humor s razvojem filma pretače se u tragediju, koja cijelo vrijeme čuči u pozadini. Film uvjerljivo govori o problemu koji je sve više prisutan u našim manjim mjestima, a redatelj komičnim scenama vješto uvlači gledatelja u priču, stvarajući vezu između njega i glavnih likova.

Sarajevo u blokadi

Dok tragičnost 'Jeseni u mojoj ulici' dobrim dijelom prestaje s izlaskom gledatelja iz kina, slična priča odvija se na ulicama Sarajeva, potvrđujući da život ipak piše najsnažnije priče.

U Sarajevu se s početkom festivala gotovo filmski scenarij pretočio u mučnu stvarnost. Na dan otvorenja festivala u dijelu grada Čengić Vila ubijen je konobar i suvlasnik kafića Ochorios. Smrt 23-godišnjeg Amara Mistića kojeg su ubila dva gosta jer ih nije htio poslužiti u njegovim sugrađanima izazvala je bunt te su u subotu blokirali dio grada u kojemu je mladić izgubio život.

Zajedno s konobarima i Amarovim prijateljima, građani su izašli na ulice protestirati protiv bezrazložnog ubijanja, a zabava je nakratko pala u drugi plan. Sarajevo već neko vrijeme ima problema s mladićima na pragu punoljetnosti čiji su dosjei već podeblji, a čini se da je građanima dozlogrdilo da im neki žutokljunci u opakim automobilima važu sudbinu. Festival u koji su upereni svi filmski mediji pravo je mjesto da se čuje njihov glas.

'Nevrijeme'

Bez obzira na događaje u gradu, film u Sarajevu ide dalje punom snagom te su i današnje projekcije ispunjene. Večernja projekcija filma 'Nevrijeme' do posljednjeg mjesta popunila je ljetno kino Heineken, koje prima tri tisuće gledatelja. Velik interes za film ne čudi, jer je dobrim dijelom snimljen upravo u Bosni i Hercegovini, odnosno u Sarajevu, a govori o upitnom funkcioniranju Haškog suda. U prvom redu gledališta, u društvu Tarika Filipovića koji glumi u filmu i njegove supruge Lejlenašla se i Severina u pratnji zaručnika Slavka Šajinovića, koja je očito odlučila ovog ljeta posjetiti sve ključne događaje i mjesta u regiji te nakon Dubrovnika nije mogla propustiti sarajevski festival.

U filmu redatelja Hans-Christiana Schmida haška tužiteljica Hannah Maynard (Kerry Fox) pokušava osuditi bivšeg komandanta JNA Gorana Đurića, za zločine koje je počinio za vrijeme rata. Hannah pronalazi svjedokinju (Anamaria Marinca) čije svjedočenje bi moglo dovesti do toga da Đurića osude, ali problemi pravne prirode i haške tromosti priječe se pravdi da kaže svoje.

Iako gledatelju iz regije koji je dobro upoznat s ratnim danima i poratnim natezanjima s Haškim sudom film tematski ne donosi ništa novo, priča je iznesena vrlo korektno i uz dozu napetosti. Također, mlada rumunjska glumica Anamaria Marinca odlično je odglumila mladu ženu koja je ratne traume nakon 15 godina potiskivanja odlučila izbaciti iz sebe. Nekoliko hrvatskih glumaca ima zapažene uloge u filmu. Gorana Đurića glumi Dražen Kuhn, Krešimir Mikić pojavljuje se u ulozi svjedokinjinog brata, a Tarik Filipović glumi glavnog branitelja. U manjim se ulogama pojavljuju i Jadranka Đokić i Leon Lučev.

Dok se filmski junaci bore s pravnim sustavom kako bi zločinca primjereno kaznili, krivci za sarajevski zločin uhićeni su u nedjelju u podne u blizini Omiša te će sad na testu biti efikasnost bosanskog pravnog sustava. Budući da se Sarajevo naučilo nositi s tragedijama, već navečer grad je oživio u uobičajenoj groznici subotnje festivalske večeri. Filmske zabave privukle su ljude vezane uz festival, a niz koncerata i partija ponudio je dobru zabavu domaćinima i turistima. Na kraju sve se pretvorilo u pravi gradski tulum.