Kada netko spomene reality i talent šouove, teško da ikome tko ga sluša na pamet padne vrhunac televizijske zabave i sadržaja. Obično nam se umom uskomešaju prizori karakternih i kožnih bolesti bezveznjaka koji se valjaju po kaučevima Big Brother kuće, tri-četiri falšana tona iz grla mladaca kojima je majka slagala da pjevaju bolje od Justina Biebera, a onima čije pamćenje seže dalje od prošle smjene godišnjih doba vjerojatno će se javiti i asocijacije na balegare iz raznoraznih farmerskih kokošinjaca. Sve u svemu, neugodno iskustvo.

'MasterChef' na Novoj TV ubraja se, međutim, u onu skupinu koja se blesavo naziva iznimkom koja potvrđuje pravila. Kažem blesavo jer 'MasterChef' ne potvrđuje baš nijedno pravilo o glupavim reality i talent šouovima, a objasnit ću i kako.

Prvo, nije besmislen i publika koja ga gleda može nekog vraga i naučiti. Baš gledam u utorak – ekipa je kuhala sa sejtanom, namirnicom za koju je većina hrvatskih jelaca iz brigade krumpir-meso-i-salata-od-kolesterola vjerojatno mislila da ima kopita, a tako su se nekako snašli i neki kandidati. No, osim što smo saznali što je sejtan (prema tumačenju nekih kandidata - glavni grad Gornje Perverzije, a ne pripravak od pšeničnog glutena), naučili smo i kako ga treba i ne treba pripremati. Pri čemu prijedlog ozlojeđenog Bojana da bi ga najbolje bilo odmah baciti u smeće isprva jest izazvao moje suosjećanje, ali smo na kraju vidjeli da je takav pristup možda malu mrvicu radikalan. I tako je svaki put. Malo učimo kako peć' stejkove k'o da smo gaučosi u Argentini, malo brijemo na makrobiotiku i zdravlje, pa makar se inače držali ptica i prasica, a malo bogme i ribamo šparhete. S obzirom na to da iz bilo kojeg drugog reality i talent šoua možemo naučiti jedino kako se mijenjaju programi na daljinskom, sama ta činjenica bila bi dovoljna da 'MasterChef' proglasimo revolucijom među sličnim sadržajima na domaćim televizijama.

Drugo, nitko nas ne zamara time tko koga pipka ispod pregače, koga otac kod kuće čeka da bi ga namlatio kuhačom zbog ponašanja pred frižiderom i nitko kuhare ne snima dok si briju noge pod tušem. 'MasterChef' tu nije jedinstven jer ni drugi talent šouovi još nisu počeli kamere pretvarati u kolonoskope te kandidate pratiti od kolijevke pa do vodokotlića, ali osvježavajuće je to što ovdje nema ni debilnih psihoanaliza kandidata na temu 'moraš malo više vjerovati u sebe, boga i domovinu'. Tema šoa su hrana, kuhanje i kuhinja i doviđenja. Jest, bilo je malo suza, prepucavanja i nagađanja nakon ispadanja mlade i zgođušne Nastasje Fišter, ali priče o klanovskom ratovanju i taktiziranjima ipak su servirane kao kakav začinski đumbirčić, a ne kao glavno jelo, što se inače u sličnim emisijama redovito čini.

Treće, članovi žirija doista su stručni, znaju što govore i kandidati od njihovih savjeta imaju nekakve koristi. Za razliku od drugih talent šouova gdje ili imamo dojam da je

netko žiri odabrao sistemom eci-peci-pec ili posegnuo za isluženim, bezveznim i besposlenim estradnim pikzibnerima, kuhari Tomislav Gretić i Mate Janković te pisac Radovan Marčić zbilja su face, ne lupetaju trivijalnosti koje nemaju veze s temom šoua, stručni su, simpatični i iznad svega PRISTOJNI. U svijetu domaćih talent šouova, gdje većina sudaca nastoji glumiti Simona Cowella, ali pritom nema ni desetinu njegove duhovitosti, nego ih samo krasi primitivna verzija njegova bezobrazluka, i to je pravo osvježenje. Voljela bih da su u žiri, doduše, uvrstili i koju ženu, ali pokušat ću ovom prilikom obuzdati feminističke prigovore.

Naravno, ni 'MasterChef' nije bez mana. Ako ga niste pratili od početka, trebat će vam barem dvije ili tri epizode da prokljuvite sve kutije iznenađenja, stres testove, kuhinjska seljakanja i ine prekomplicirane điđe, ali pretpostavljam da je njihovo postojanje uvjetovano licencom, pa tu vjerojatno nije bilo manevarskog prostora. Malo me i, moram priznati, živcira iberdramatična glazba nakon svakog trećeg kadra, a i kadrovi koji se histerično zumiraju k'o da je redatelj jučer došao sa seta 'Homicidea', pa mu sada kamermani razbijaju zube ljudima u studiju lamatajuti objektivima, ali nekako svi ti nedostaci nestaju pred prednostima i 'MasterChef' je u konačnici pravi užitak za gledanje. Osim toga, sasvim je moguće da će se zbog njega obogatiti i štokoji kućni jelovnik diljem dometa signala NoveTV, što nije pozitivno samo zbog zabavnog momenta, nego i, budimo iskreno, javnoga zdravlja. A kada me jedna TV emisija uspije zabaviti i usput postići još i to – nema mi druge nego odložiti kritičarski mač u korice i zapljeskati.