Potrgane stolice na tartanskoj stazi, spaljene i iščupane sjedalice na sjevernoj tribini, zgarište, kape, izgubljena obuća i još mnogo materijalnih dokaza koji na maksimirskom stadionu podsjećaju na subotnji okršaj Bad Blue Boysa i policije. Na svu sreću, ti će se materijalni nedostaci nadoknaditi, i to vrlo brzo. No ostat će duboki ožiljci u psihi i srcima brojnih sugrađana kojima je nogomet, posebno ovaj domaći, zbog ovakvih scena postao vrlo nepristupačan i odbojan. Iako su se samo rijetki odlučili javno progovoriti, zajedničko svima je da su ovakve scene bolne, tužne i neprihvatljive.

'Došlo je do krajnje granice. Ne smije se više tolerirati ni dopuštati da se granica pređe. A sada se granica prešla. Djelovanje policije mora biti takvo da suzbije ovakve situacije. Postoje metode, ne represivne, već odgojne, u smislu obitelji, društva, edukacije. Treba se sve poduzeti da do takvih situacija više ne dolazi. Ne smije postojati teorija da jedna strana, a u ovom slučaju je to 'naša' jer su to naša djeca, bude dominantna nad policijom. Žalimo svoju djecu, ali u ovom slučaju treba žaliti i našu policiju koja je podnijela veće žrtve. Od sutra treba postaviti čvrsti bedem, psihološko-edukativni, a potom i policijski. Ja sam po roditeljima Dalmatinac, samim time i hajdukovac, a po domicilu dinamovac. U nebrojeno slučajeva našao sam se u situaciji da osobno razdvajam pripadnike Bad Blue Boysa i Torcide, a pitanje bi mi bilo: Dečki, zar igramo protiv Zvezde? Ovo je bilo toliko bolno, ali i izuzetno glupo', pojasnio je stariji gospodin koji već 50-ak godina posjećuje nogometne utakmice.