Kupnja playmakera na kilograme danas nije problem samo hrvatske košarke, nego i svih ostalih prostora Dinarida, značajnog svjetskog sportskog resursa.

Tema zašto je trgovina zamijenila proizvodnju široka je i duboka te ovisi o velikom broju košarkaških subjekata;
čelnika kluba, poslodavaca, sportskih direktora, trenera, igrača i roditelja, zatim menadžera, novinara, komentatora i sukomentatora, šaptača i navijača.

Kako bismo motivirali proizvodnju, moramo prvo kompetentno konstatirati koje su osnovne karakteristike današnjeg vrhunskog playmakera (organizatora igre).
To je PLAY, kažu:

Mirko Novosel: 1. inteligencija, 2. individualna tehnika (dribling i dodavanje), 3. agresivnost (rad nogu).
Bora Stanković: da osjeća timski duh i širi ga po ekipi, izvanredan pregled igre, da je spreman surađivati s trenerom.
Neven Spahija: lider, inteligencija, želja da druge čini boljim, brzo i kvalitetno čitanje igre, komunikacija sa suigračima i trenerom.
Aco Petrović: da kreira igru drugima, vrši pritisak na loptu, da ima precizan šut.
Damir Mulaomerović: lider, razumijevanje igre, individualna tehnika.
Zdravko Radulović: sportska inteligencija, fizičke predispozicije, karakter lidera.
Svetislav Pešić: visoko tehničko obrazovanje, diktira pritisak na loptu, razigrava i čini suigrače boljim te preuzima odgovornost.
Jure Zdovc: kontrola igre, razigrava suigrače, preuzima odgovornost kad se lomi utakmica.
Boša Tanjević: inteligencija, altruizam - da se podredi momčadi, izvanredne tehničke vrijednosti.
Duško Ivanović: lider, da igra za ekipu, igrač odluke.
Rašo Radovanović: ne priznajem one koji su dobro građeni samo do obrva, one koji imaju brzinu bez koordinacije, kao i one bez pregleda igre i skrivače koji bježe od preuzimanja odgovornosti u ključnim trenucima.
Jasmin Repeša: lider - produžena ruka trenera, razumijevanje igre u obrani i napadu, pritisak na loptu te da zna povući kontru, da ima atleticizam.
Josip Giergia: individualna tehnika s maksimalnim pregledom igre, kontrola igre momčadi i direktnog protivnika, razumijevane košarke u korelaciji s prostorom i vremenom.
Duda Ivković: lider, da se nametne momčadi, da u određenom trenutku razigra onog koga treba, da u trenucima odluke preuzme odgovornost u svim elementima igre.

Vladimir Radičević: pregled igre, donošenje pravih odluka, natjecateljski duh.
Toma Dragičević: kvalitetno čitanje igre, brz, precizan šut.

Sada kad zahvaljujući dobrim i uspješnim ljudima znamo kako izgleda vanserijski playmaker, sljedeće pitanje jest: ima li Hrvatska takvih potencijala i koja je tehnologija proizvodnje?

U Zagrebu su se u posljednjih šest mjeseci na i oko pozicije 'JEDAN' vrtjeli u generacijama igrača rođenih između 1994. i 1997. godine imena kao što su: Mustapić, Mavra, Šarić, B. Žganec, Marić, Lazić, Kumanović, Junaković, Skokna, Herendić, Palac, Anzulović, Šabić, Mikšić, Tomić, Vučić, Perić...

Vidjevši pojedinačno većinu igrača koji su trošili vrijeme na poziciji playa u mladim dobnim kategorijama, logično je upitati se tko je od njih na pravom putu te što je sve propustio u dosadašnjem razvoju i može li se to i kako nadoknaditi da bi se dostigla seniorska tržišna vrijednost? Barem onih koji su ove sezone krstarili hrvatskim rosterima u ABA i A-1 ligi?

Sve su to teška pitanja i svatko od zainteresiranih ima drugačiji odgovor. Budući da su glava i tijelo playmakera širok pojam - a većina traženog se ne može mjeriti egzaktnim pokazateljima - dobro je barem nabrojati njihove psihofizičko te tehničko-taktičke vrijednosti. To su motorika, brzina, eksplozivnost, izdržljivost, agresivnost, ambicioznost, snažan karakter, preciznost, samouvjerenost, racionalnost, pregled i kontrola igre, čitanje pozicija u odbrani i napadu, pozitivne navike, komunikacija s trenerom, priprema za maksimalne napore, zatim racionalna tehnika i taktika, selekcija, tajming i preciznost dodavanja te preciznost šuta i donošenje odluka.

Tu su još kreacija dobrih pozicija za suigrače i sebe, zatim razigravanje, demarkiranje (primanje lopte) u situacijama 1 na 1 i 2 na 2, tehnika i razumijevanje blokova u obrani i napadu, čitanje igre protivnika, pritisak na loptu, usmjeravanje i pomaganje u odbrani, tehnika i taktika odbrane od prodora i šuta te agresija na liniju dodavanja.

Kada se svemu tome pridoda kolektivna taktika i pritisak rezultata nastaje lom nedovoljno jakih karika. Zbog toga je selekcija i razvoj playmakera težak, dugotrajan i odgovoran posao.

Trošiti mladost u ono što voliš i za ono za što si talentiran, a ne dosegnuti cilj i biti dosta ispod genetskog maksimuma, teška je pogreška. Kako to eliminirati?

Današnju generaciju 1994-97. moguće je donekle zaliječiti, ali se, nažalost, nikad ne može nadoknaditi propušteno. Budućim generacijama neophodno je ponuditi inovativan sustav i spriječiti lutanja u proizvodnji ključnog igrača.

Budući da zasad nemam priliku prezentirati sustav za rješenje ovog problema, predlažem da bi vrlo korisno bilo postojeću potentnu generaciju testirati i izvršiti analizu stanja te onima koji zadovolje omogućiti instruktivnu teoretsku i praktičnu edukaciju s visokom produktivnošću i novim metodama, kako bi se koliko - toliko nadoknadilo izgubljeno.

Primjer kako bi trebao izgledati moderni playmaker prezentirao je 18-godišnji Dario Šarić u prvoj četvrtini nedavno odigrane četvrtfinalne utakmice Kupa Kreše Ćosića protiv Zagreba (video u prilogu).