Svestrani košarkaški stručnjak Davor Matković, koji je krajem devedesetih godina karijeru započeo u legendarnoj 'Kutiji šibica' na Trešnjevci, godinama je iskustvo skupljao u omladinskom i seniorskom pogonu tada vrlo ambicioznog provoligaša Zrinjevca.

Jedno je vrijeme radio i kao pomoćni trener u ŽKK Montmontaža, a upravo iskustvo rada u muškoj te ženskoj košarci omogućilo mu je angažman u Espacio Torrelodonesu, klubu na sjeveru Madrida.

U Španjolskoj danas rade eminentni hrvatski treneri kao što su Jasmin Repeša, Velimir Perasović i Žan Tabak, stručnjaci koji su ugled stekli prije dolaska u zemlju svjetskih prvaka.

Zanimljivo je bilo čuti i priču mladog stručnjaka kao što je Matković koji iza sebe ima šest godina rada u košarkaški naprednoj zemlji kao što je Španjolska. Kako ste vi, kao mlad trener, dobili priliku na košarkaški vrlo zahtjevnom tržištu?
Zapravo slučajno, vodeći kadetsku selekciju Zagreba, na turniru u Francuskoj, upoznao sam španjolske trenere, koji su me pozvali na kamp u Madrid. Tech Campus je jedan od najjačih kampova u Španjolskoj, direktor je bio Ranko Žeravica. On je u okviru programa trenerima omogućio kreativnost. Španjolcima se dopao moj rad i ponudili su mi posao.

Torrelodones je mali klub, kako to da su se odlučili angažirati stranog trenera?
Klub je imao 14 muških i 12 ženskih ekipa, ukupno oko četiri stotine igračica i igrača, koji su funkcionirali prilično rekreativno. Želja nove uprave bila je sve podići na višu razinu, a ja sam im zbog iskustva u muškoj i ženskoj košarci bio dodatno interesantan.

Pretpostavljam da niste znali jezik, kako je bilo raditi s klincima, to jest koga ste zapravo trenirali?
Klub je organiziran tako da svaki trener radi s najmanje dvije ekipe. U početku sam bio zadužen za individualni rad, a brzo svladan jezik omogućio mi je upis u trenersku školu. Upisom stekao sam i licencu za vođenje mlađih kategorija.

Rezultati pokazuju da ste najčešće uspješno gurali na 'dvije fronte?
Točno, već prve sezone s mlađim kadetima smo osvojili prvenstvo Madrida, što je u konkurenciji Reala, Estudiantesa, Fuenlabrade bilo senzacionalno. Kasnije, jačanjem trenerskog kadra, postalo je normalno da sve prve selekcije Torrelodonesa sudjeluju na završnicama prvenstva Madrida i Španjolske.

Kakvi su bili rezultati sa seniorkama i seniorima?
Godine 2008. trećim stupnjem trenerske akademije španjolske federacije završio sam školovanje i završnim ispitom u Malagi stekao zvanje entrenador superior te licencu ACB lige. Imenovan sam koordinatorom svih muških selekcija u klubu i preuzeo sam seniorsku momčad. Plasirali smo se na Final Four lige NACIONAL (prvi rang ispod profesionalne košarke, op. a.), no iako smo trećim mjestom osigurali plasman, klub odustaje od natjecanja u EBA ligi (3. rang profesionalne košarke), a mene imenuje koordinatorom svih ženskih selekcija. Vodeći žensku seniorsku ekipu u kojoj je stasala talentirana juniorska generacija, prošle sezone pojačani stranom igračicom postigli smo najveći uspjeh u povijesti kluba plasmanom u finale španjolskih kvalifikacija za ulazak u 2. španjolsku profesionalnu ligu.

Recite nam ukratko jeste li zadovoljni školovanjem u Španjolskoj?
Edukacija je vrhunska, ali najveća vrijednost su brojni kontakti, kako s kolegama iz klase, tako i s predavačima, kojima sam kao jedini stranac bio posebno interesantan. Kako Španjolci iznimno cijene košarku s prostora ex Jugoslavije, često sam imao prilike iznositi svoje stavove o temama, što nije ostalo nezapaženo, pa sam kao predavač i trener, najčešće na temu individualnog rada, pozivan u regionalne federacije Madrida,Tenerifa i Ceute.

Neprestano ističete individualni rad, smatrate li to presudnim u stvaranju igrača?
Ljetni kamp Torrelodonesa omogućio mi je rad s priznatim stručnjacima, poput legendi Real Madrida Clifforda Luyka, nedavno preminulog Tirsa Lorentea, zatim Ranka Žeravice, Bože Maljkovića, Taylora Jenkinsa iz razvojne NBA lige, kao i s vrhunskim prospektima, tipa Nikole Mirotića, koji je prvi kontakt sa Španjolskom imao upravo na našem kampu. Kad imate prilike slušati iskustva tih ljudi kao i bivših velikih igrača Vlade Divca, Danka Cvjetićanina i Žana Tabaka, koji su svoje sinove dovodili u Kamp, a radite s momcima vrhunskih predispozicija i vrhunske motivacije, tada najbolje možete uočiti bit detalja, koji se uče i razvijaju kroz individualni rad.

Nedavno ste dva tjedna pratili rad Real Madrida?
Iskoristio sam prijateljstvo s pomoćnim trenerom Hugom Lopezom i poznanstvo s Pablom Lasom, koji su mi omogućili da pratim sve treninge i kompletnu pripremu za utakmice Eurolige i Endesa liga. Nezaboravno iskustvo.

Na proljeće pripremate odlazak kod najvećeg konkurenta?
Imam dogovoren posjet omladinskom pogonu Barcelone, na poziv glavnog skauta, s kojim sam radio na kampu u Ceuti prošlog ljeta. To me jako veseli, jer su okupili niz vrlo potentnih mladih igrača.

Svi su vam kontakti vezani za Španjolsku, znači li to vaš ponovni odlazak na Pirineje?
Kontakti i ponude postoje, ali kako u Španjolskoj nije stabilna financijska situacija, sve je otvoreno. Izabravši posao trenera, spremni ste raditi bilo gdje, ako postoji interesantan projekt.