'Vi ste već peta TV ekipa u zadnjih pet dana koja dolazi pitati gdje je Modrićeva kuća', rekli su Lukini rođaci u Zatonu Obrovačkom kad im se na vratima pojavila kamera španjolske postaje Canal+.

Odmah preko puta opustošenih i napuštenih postrojenja nekadašnje Obrovačke tvornice gline nalazi se kuća Modrićeve tete i još jedna velika, nova; to je nekadašnji obiteljski dom Modrićevih koji je Luka dao obnoviti i u koji i danas ljeti dolazi na odmor.

No kuća za koju svi pitaju je kuća Modrićevog djeda, u kojoj je Luka proveo većinu vremena u prvih šest godina svog života. U nju se dolazi starom cestom preko Velebita (prije 2. svjetskog rata to je bila jedina cesta koja je povezivala sjever i jug Hrvatske, op.a.), nekoliko kilometara u planinu od zaseoka Modrići.

Na jednom od brojnih zavoja, potpuno samu, izoliranu i okruženu samo stijenama te pločama s upozorenjem da se ne udaljavate jer je okolno područje još uvijek prepuno mina, nalazi se ratnim vihorom uništena kuća. Odande su Modrići morali pobjeći u Zadar 1991. godine, kad su Lukinog djeda, po kojem je i dobio ime, ubili četnici.

Život izbjeglice u zadarskom hotelu Iž te razgovor s ljudima koji su trenirali Luku dodatno su probudili emocije u španjolskoj ekipi koja očito nije očekivala 'tako dobre kadrove'.

Španjolski novinari ostali su u šoku nakon što su snimili kadrove za dokumentarni film te nakon što su iz prve ruke čuli kakav mu je bio životni put. Vidno potreseni, promatrali su i promatrali kuću s posebnim poštovanjem - poštovanjem prema Luki Modriću – novoj zvijezdi Reala – te onome što je postigao s obzirom na svoje početke.

'Kada sam vidio odakle Luka dolazi i kroz što je sve prolazio kasnije u Zadru, još sam sigurniji da će zaista uspjeti u Madridu', rekao je za tportal.hr Gabriel Ruiz, novinar i redatelj dokumentarca.