Revoltiran tekstom objavljenim u Jutarnjem listu, autora Davora Butkovića, Dinamov izvršni predsjednik Zdravko Mamić iskoristio je presicu za napad na njega.

'Istini je suđeno da se bori protiv laži, istina će pobjeđivati, ali će se laž uvijek vraćati te će se istina uvijek opet morati boriti s njom. Ako to ne bude činila, bit će zauvijek izgubljena', moto je životnog puta Zdravka Mamića, a kojeg se, kaže, drži cijelog života.

Pod tim geslom Mamić je krenuo u obračun s Davorom Butkovićem naglasivši da je autor jedan od njegovih toliko spominjanih sotona koje se bore protiv Hrvatske i koje žele uništiti sve što s Hrvatskom ima veze.

'Imam mudrost i hrabrost reći takav čovjek uništava našu Hrvatsku, on je taj koji ždere i loče po najskupljim hotelima i restoranima, a da mu drugi plaćaju račune. Od takvih treba zaštititi Hrvatsku, jer kad god može, on radi protiv nje. Bilo da je riječ o teritorijalnim vodama, suđenju hrvatskim generalima i slično. Vi niste Hrvatska, to nam želi reći. Vi ste, Hrvati, blesavi što ste izabrali Franju Tuđmana za predsjednika. On želi zavaditi hrvatski narod. U svakom slučaju, u ime kluba i obitelji zvane Dinamo, želim zaštititi Hrvatsku i pozdraviti veličanstvenu proslavu 100 godina GNK Dinamo. Spojili smo dvije najveće institucije, sto godina Građanskog i Hrvatsko narodno kazalište u kojem se okupilo 800 ljudi. Vjerujte, da smo imali sto tisuća mjesta, i njih bi popunili', bio je dio Mamićeva iskaza u kojem se trudio iskazati svu svoju veličinu te ljubav prema Hrvatskoj, odnosno ocrniti Davora Butkovića, kojem je i zaprijetio.

'Nitko mi nema pravo oduzeti mogućnost da mu opalim vritnjak. Srest ćemo se prije ili kasnije u Esplanadi, gdje on hranio svoju guzičetinu i tovari taj neprirodni dio svoga tijela. Ovo nije fizička prijetnja, ali priuštit ću si da se zagrcne od zalogaja kad me vidi, da mu taj zalogaj ne bude toliko sladak.'

Zdravko Mamić dotaknuo se i proslave u HNK-u, odnosno neodazivanja velikana kluba, Prosinečkog, Ladića i Bobana.

'Svima smo poslali pozivnice, tako je za Ladića pozivnicu uzeo Tomo Butina, ali zašto nije došao, ne znam. Pozivnice smo poslali Prosinečkom i Bobanu, kao i obiteljima svih pokojnih velikana naše nogometne zajednice. Radili smo sve da ih okupimo na proslavi, međutim ne znam zašto nisu došli.'

Imao je Mamić i poruku svim pravim navijačima, od kojih svakodnevno u klub stižu deseci poruka, zahtjeva, objava... A taj je dio Mamić iskoristio i za podsjećanje na svoju lidersko-navijačku ulogu.

'Moju prvu utakmicu Dinama gledao sam s drveta iz maksimirske šume, jer nisam imao za ulaznicu. Tada je Škoro zabio Zvezdi za 1:0, vodio sam navijanje Dinamovih navijača.  Odmah nakon utakmice bio sam pun krvi, pretučen od zapovjednika tadašnje milicije Madunovića, koji me prebio pred svim navijačima jer sam predvodio navijanje. Tada me iz krvi izvukao gradonačelnik Ivo Vrhovec. Potom sam, sjećam se, nakon što je Dinamo ispao u Banovićima, bio u Splitu, kada smo razbili Hajduk 4:0, vodio navijanje i na Poljudu. Da o gostovanajima po drugim gradovima i ne govorim.  Danas sam evocirao uspomene da, za mene najveći hrvatski sin, i danas i do zadnje sekunde mog života, Franjo Tuđman, nije želio da se klub zove Dinamo. Ja kao tadašnji direktor izgrađujem spomenik, uz pomoć Macka i nekih njegovih prijatelja, spomenik poginulima u Domovinskom ratu. Možete li zamisliti tu hrabrost, Franjo je svaki dan prolazio pored spomenika. Branio sam naše navijače od policijskih pendreka. Imam kompetenciju da kažem svim navijačima da pomognu svom Dinamu, da se okupimo na ovom stadionu ma kako on ružno izgledao, da čuvamo zajedno sve hrvatske vrijednosti. Ne dozvolimo interesnim skupinama koje su teledirigirane također od interesnih skupina da uništavaju našu prošlost i budućnost. Pozivam ih da ovo bude mjesto gdje će se čuvati hrvatske vrijednosti. To je moja poruka koju sam danas želio uputiti'.