Zemlja koja je svijetu dala Abu, Roxette, Ikeu i 27 dobitnika Nobelove nagrade ima i jednu od najluđih nogometnih zvijezda. Šveđani su poznati po urednosti i dosjetljivosti, ludi biser morao je doći iz naših krajeva.

Šveđani su Rusima dali (porijeklom) sve kraljeve osim posljednjeg, Nikolaja ll, a Italiji su dali Ibrahimovića koji je tamo slavio šest naslova prvaka u šest godina (109 golova) i ima status božanstva. Balkanac je u duši zarobljen u žutom švedskom dresu, igrač koji je na Euru 2004. udarcem 'rame u rame' na pod bacio Jaapa Stama dok je ovaj bio najsnažniji stoper svijeta. Od 17. godine ima crni pojas u tae-kwon-dou, što povremeno ima potrebu demonstrirati i protivnicima i suigračima, a već se dugo bori s motivacijom. Ipak, kombinacija nenadmašne tehnike i snage drži ga na vrhu i bez 'nadljudskih napora' na treninzima. Dapače, tek mu je 30 godina i ove sezone zabija više nego ikad u životu.

Odrastao je u najopasnijem dijelu Malmöa i krenuo u klubu simptomatičnog imena - Balkan. U mlađim kategorijama je igrao s dvije godine starijim dječacima, a klupu je posljednji put vidio kada je ušao u poluvremenu dvoboja na kojemu je Balkan gubio 0:5 i zabio osam golova za preokret. Tada je bio vrlo blizu da odustane od nogometa, čekao ga je siguran posao s ocem Šefikom u brodogradilištu. Srećom, trener je njemu i obitelji (majka je Hrvatica) objasnio da on mora ostati u nogometu. Sve ostalo je povijest, zvijezda je bila rođena. Ali kada se vrati u Malmö obavezno posjeti i Balkan, a obično im donese i lopte ili dresove.

Dvije godine igrao je u Malmöu, odustao je od srednje škole iako je dotad bio vrlo dobar učenik, a nakon Malmöa je nastupao isključivo za višestruke europske prvake (Ajax, Juventus, Barcelona, Inter, Milan). Zanimljivo je da nikada nije osvojio Ligu prvaka, ali s Milanom trenutno lovi svoj deveti uzastopni naslov državnog prvaka! Zadnji put druge je gledao kako slave još davne 2003. kada je tada moćni Hiddinkov PSV ostavio iza leđa njega i Ajax.

Za reprezentaciju je nastupio 74 puta i zabio 28 golova, a jedan od njih primila je i Hrvatska. U travnju 2003. Barićev sastav je svladao Švedsku u Solni 2:1, a jedini gol za domaćine zabio je Ibra. Preostala dva ogleda Kranjčarov sastav dobio je s po 1:0, Šveđani s Hrvatima imaju najgori omjer od svih protivnika diljem svijeta. Ibrahimović je imao i epizodu u Göteborgu kada je Srna zabio za 1:0. U završnici su Šveđani opasno stisnuli i Butina je u jednom trenutku već bio svladan. Ipak, pokušao je stići nemoguće, a Ibrahimović se nekontrolirano zabio u našeg vratara, napravio prekršaj u napadu, i sačuvao nam ključnu pobjedu za odlazak na SP 2006. Nikada nije istrčao u hrvatskom dresu, ali toga dana je lijepo pomogao.

Događa se i najvećima, a Ibra svakako spada u taj rang. Mandžukićev idol iz djetinjstva s godinama gomila incidente i tetovaže, ali dodatno razvija i svoje paklene nogometne vještine. Procijenjena tržišna vrijednost kreće mu se oko 40 milijuna eura, ali Berlusconi i ostali iz Milana neće ga prodati ni za veću svotu ako ovaj dijamant nastavi dominirati i donositi naslove. Nogomet mu više nije jedina preokupacija, ima i dva sina, ali i takav, polumotiviran - i dalje je kralj.