U 'normalnom' životu Lúcio Antunes je kontrolor leta, zaposlen u zračnoj luci Praia, prijestolnici otočne države u atlantskom arhipelagu koja broji tek nešto više od pola milijuna stanovnika: Zelenortske republike. U snu koji proživljava već gotovo tri godine, izbornik je nogometne reprezentacije svoje domovine koju je prvi put u povijesti doveo na završnu kontinentalnu smotru.

Neobična je to priča: onaj tko prati i koga takve stvari zanimaju, mogao je zadnjih godina u više navrata načuti nešto o Zelenortskoj republici (Kapverdskom otočju) kao mjestu iz kojeg potječe nesrazmjerno veliki broj talenata. Patrik Vieira, Henrik Larsson i Nani najpoznatiji su među onima koji su ovu bivšu koloniju, koja je nezavisnost od Portugala izborila 1975, mogli odabrati za svoju nogometnu domovinu, ali izabrali su Francusku, Švedsku, odnosno Portugal. Čak i Cristiano Ronaldo ima pretke iz ove državice. Ukratko, to je nešto poput Surinama – zemlje s podjednakim brojem stanovnika koja je dala Gullita, Rijkaarda, Davidsa, Seedorfa, Kluiverta...

Međutim, Zelenortska republika u subotu će iskoračiti iz svog nogometno-kolonijalnog statusa i prvi put se predstaviti na velikoj pozornici. Kao najmanja zemlja ikada na završnom turniru Afričkog kupa nacija, suprotstavit će se domaćinu Južnoj Africi na otvaranju prvenstva. U domovini se gotovo svi slažu da je za to najzaslužniji izbornik Antunes, koji je u međuvremenu dobio malu, ali vrlo značajnu pomoć...

Kad se reprezentacija plasirala na Afrički kup nacija, šokantno u doigravanju izbacivšiKamerun – jednu od najkvalitetnijih afričkih reprezentacija – sam predsjednik države angažirao se da joj nekako pomogne. Preko svojih državničkih veza Jorge Carlos Fonseca je pribavio broj telefona gospodina Posebnog. Nazvao je Joséa Mourinha i zamolio ga da Antunesa poduči nekim tajnama zanata. Rekao mu je da su njegovog izbornika u domovini već prozvali 'The Special One' i 'Afrički Mourinho' zbog nevjerojatnog podviga koji je uspio ostvariti.

Mourinho je pokazao svoju ljudsku stranu, onu koju toliko često i namjerno pokušava prikriti: pozvao je Antunesa da provede tjedan dana s njime i svjedoči treninzima i utakmicama Real Madrida: u tih tjedan dana razgovarao je s njim, raspravljao o taktici i individualnim zaduženjima, analizirao utakmice njegove momčadi... I nije tražio nikakvu financijsku kompenzaciju za to.

'Postoji samo jedan 'The Special One'', kroz smijeh je CNN-u rekao Antunes. 'On je fantastičan čovjek, iznimno je inteligentan i ima veliko srce – bilo je zadovoljstvo susresti ga i razgovarati s njim. Gledao sam njegove treninge i dvije utakmice, razgovarao s njime i s nekima od igrača Real Madrida i uvijek me je tretirao kao partnera. No glavna stvar koju sam od njega naučio je specifični način komunikacije s momčadi.'

Antunes je svjestan da će na njegovu momčad biti posebna pozornost, budući da su debitanti i da su izbacili moćni Kamerun. Ali smatra da je upravo to i najveća motivacija za igrače: 'Svjesni smo toga da je cijela zemlja stala iza nas i učiniti ćemo najviše što možemo da joj se odužimo za uloženo povjerenje', izjavio je.

No istina je da ni zemlja ni njen nogometni savez nisu mogli nešto puno učiniti za svoje nogometaše. Ironično za čovjeka koji je preko 20 godina dočekivao avione iz dalekih krajeva, Antunes je prvi put u životu vidio Europu kad ga je Mourinho pozvao na ubrzani tečaj u Madrid. Do tada nije bilo novca da ga se pošalje ikamo. Budući da je državljana Zelenortske republike više u emigraciji nego u samom arhipelagu, jasno da je to predstavljao veliki problem kad je krenuo pročešljavati sastave svih mogućih iole respektabilnih europskih klubova u potrazi za svojim sudržavljanima.

'Nismo imali načina da uživo pogledamo nogometaše koji igraju u Europi. Naprosto smo vjerovali da su dobri ako igraju ondje, pogledali smo neke DVD-e ili utakmice na televiziji i pozvali ih u reprezentaciju', objašnjava Antunes svoj neobični način selekcije. Svi igrači s popisa onih koje je poveo u Južnu Afriku igraju u Europi, osim golmana od kojih su dvojica još u domovini, a jedan u Angoli – on je otkrio i doveo većinu njih. Uglavnom su to igrači manjih klubova, kao što su Chateauroux, Olhanense ili ciparska Omonia, a najveće 'zvijezde' su brzo krilo Ryan Mendes (Lille) i napadač Héldon 'Nhuck' Ramos (Maritimo).

Hoće li to biti dovoljno za barem respektabilne rezultate u skupini u kojoj su osim domaćina još Maroko i Angola? Antunes, koji se poslije prvenstva najvjerojatnije vraća na svoj stalni posao, ne zanosi se velikim ambicijama, ali kaže: 'Puno mi je draže što imam ovakvu momčad, u kojoj nitko ne odskače statusom ili reputacijom, nego da imam jednu ili dvije zvijezde kojima se svi moraju podrediti.'

A onda dodaje ono što su svi europski novinari samo čekali: 'Mourinho mi je rekao da zvijezde možeš kontrolirati jedino ako se postaviš iznad njih, da moraju shvatiti da si ti 'The Special One', a oni zamjenjivi. On ima momčad sazdanu od samih zvijezda, ali on je najveća među njima. Ja sam nitko i ništa, ali nemam nijednu zvijezdu – nekako mi se čini da to i nije toliko drugačija situacija.'