Bili tako Englez, Nijemac, Amerikanac i Indonežanin... Nije to početak nekog starog i lošeg vica, nego istinita priča koja se odigrala nakon što je objavljeno da su prijenosi MAXtv Prve lige (uz pomoć web streama preko Match.tportal.hr) postali dostupni u cijelom svijetu. Novost je zaista izazvala prilično veliki interes i bujicu pozitivnih reakcija na društvenim mrežama.

No kako ovo nije PR tekst u kojem je sve divno i krasno, moramo postaviti i vrlo očito pitanje: pa dobro, što te ljude privlači hrvatskom klupskoj 'sceni'? Uz sve obilje najkvalitetnijeg svjetskog nogometa dostupnog na televizijama i internetu, zašto bi željeli gledati slabašne i(li) egzistencijalnim brigama opterećene klubove u nekoj maloj i nesređenoj ligi, u kojoj usto ima vrlo malo natjecateljske neizvjesnosti?

Jasno, među onima koji su jedva dočekali ovu mogućnost velik je broj iz redova hrvatske dijaspore diljem planeta, kao i onih na privremenom radu u inozemstvu. Zatim, treba u obzir uzeti i kladioničare te ovisnike o klađenju koji su često u potrazi za 'egzotikom', što MAXtv Prva liga za većinu njih doista jest. Međutim, ne treba zanemariti ni one koje naše prvenstvo naprosto zanima, iako u njemu nemaju nikakav stvarni emotivni ili materijalni ulog: 'obične' nogometne fanove, pogotovo one s avanturističkim sklonostima.

U nas je podcjenjivanje i omalovažavanje domaće lige rašireno do te mjere da se radi o dominantnom stavu. Ipak, gotovo svi Hrvati koje nogomet zanima svejedno je sa zanimanjem prate – kao da se radi o nekoj bolesti ili u najmanju ruku lošoj navici koje se ne mogu riješiti. Uhvaćeni u krug brojnih afera, moralno sumnjivih radnji, teških problema s infrastrukturom i financiranjem, nekompetitivnosti, jadne posjećenosti i rezultatskih razočaranja, često nismo u stanju sagledati stvari iz iole pozitivnije perspektive.

>> Leko još nije slavio u Splitu, Šimunić želi biti dio povijesti!

>> Dinamo na terenu, skauti na tribinama

Onima koji sve to gledaju sa strane to je kudikamo lakše. Zanimljivo, dojam je da inflacija nogometa u svjetskim medijima nije dovela do zasićenja, nego baš suprotno: apetit nikad nije bio veći i čini se da nogometni fanovi stalno traže nove 'okuse' i poslastice, a hrvatska liga – koliko god nama to bizarno zvučalo – može se doimati privlačnom i fanovima koji s Hrvatskom nemaju nikakve veze.

Oni će prije svega primijetiti koliki je broj iznimnih talenata i vrlo dobrih nogometaša zadnjih godina izašao iz naše lige, a danas igraju u ozbiljnim europskim klubovima i u vrlo uspješnoj reprezentaciji koja je stalno pri vrhu, a na Euru je ostavila prilično dobar dojam. Osim toga, danas popularna historiografija nogometa doživljava veliki zamah preko knjiga, novinarskih tekstova i retro blogova, a priče o nogometu u bivšoj Jugoslaviji i zemljama koje su je naslijedile visoko su na listi onoga što je već dugo in: svijet danas otkriva ono na čemu smo mi odrastali osamdesetih ili devedesetih godina i mnogima se to čini enormno romantičnim. Stranci nisu svjesni da najveći dio tog imaginarija danas više ne postoji – ili se samo više od nas trude naći njegove tragove i ostatke.

>> U Hajduku optimisti: 'Dinamu će biti teže nego protiv Rijeke!'

>> Ludilo u Splitu, po karte i na štakama, s malom djecom...

A toga daleko najviše, više nego u svim ostalim domaćim utakmicama zajedno, ima u našem Vječitom derbiju. To je susret koji ima tradiciju, priču, imidž, brand; to je rivalstvo koje na površinu iznosi univerzalno razumljive emocije i zato je privlačan čak i kad je kvaliteta samog nogometa na ispodprosječnoj razini. 'Jedina utakmica u hrvatskom nogometu koja zaista nešto znači', kako ju je u svojoj turističkoj 'razglednici' najavio njemački magazin 11 Freunde.

Među onima koji su se raspitivali o prijenosu utakmice Hajduk - Dinamo bili su spomenuti Englez, Nijemac, Amerikanac i Indonežanin. Iskoristili smo tu priliku da ih pitamo što ih konkretno zanima i privlači, koliko znaju o tim klubovima, njihovoj povijesti i rivalstvu i – pa naravno! – na čijoj će strani biti njihove simpatije.

Imena nisu važna. Radi se o ljudima starima između 25 i 35 godina, od kojih su dvojica bila u Hrvatskoj kao turisti, ali s njom nemaju nikakve veze; nijedan nije redoviti gost kladionica niti ga hrvatski nogomet zanima iz profesionalnih razloga – iako neki od njih povremeno pišu po blogovima, a svi vole raspravljati o nogometu ponajviše iz vlastitog gušta. Rekli bismo da otprilike odgovaraju tipičnom profilu korisnika našeg portala Tribina.hr...

Glavne asocijacije na Dinamo bile su: Liga prvaka, Luka Modrić, multimilijunski transferi, Mario Mandžukić, dominacija u hrvatskoj ligi i 'onaj ludi predsjednik'. Po dvojica su spomenula Dinamove negativne rekorde u Ligi prvaka i sumnju u namještanje utakmice s Lyonom, Matea Kovačića, Alena Halilovića i klupske legende Bobana, Šukera i Prosinečkoga; po jedan je naveo trofej Kupa velesajamskih gradova, Bad Blue Boyse i kontroverzu oko godine osnivanja.

Kod Hajduka, sasvim drugačija slika: jedino što su sva četvorica spomenula je Torcida, a trojica od tih naveli su i da je riječ o najstarijoj organiziranoj navijačkoj skupini u Europi. Sve ostalo bilo je sasvim raštrkano u više različitih natuknica, spomenuto samo jednom ili dvaput: stadion Poljud, imena bivših i sadašnjih igrača, nastupi u Europi tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, Tomislav Ivić, Prag, partizani, financijske nedaće... Najsmješniji od svega bio je citat Indonežanina: 'Miso Kovac: legenda!'.

No kad smo ih pitali za koga će navijati u nedjelju, sva četvorica su vrlo jasno rekla: za Hajduk! Iako je donekle očekivano da će se 'autsajder' opredijeliti za onoga tko je slabiji jer tako mu praćenje utakmice postaje zanimljivije i nosi potencijalno veću emotivnu zadovoljštinu, ipak je ovakvo plebiscitarno izjašnjavanje pomalo iznenađujuće, pa smo pitali i zašto.

'Stvarno ne znam zašto bi se netko 'sa strane' opredijelio za Dinamo. Igraju loš, neatraktivan i spor nogomet, nemaju navijačku podršku niti bilo kakvu priču... Osim one da proizvode dobre igrače koje skupo prodaju. Hajduk je konačno na pravom putu, s mladim igračima i utjecajem članova na vođenje kluba', napisao nam je Nijemac. Englez je bio emotivniji: 'Hajduk je pravi, ispravan (eng. proper) klub. Klub koji ima podršku svoje lokalne zajednice, ukorijenjen u tradiciju. Dinamo je možda nekad bio takav, ali danas je samo onaj koji ima novac i utjecaj'. Amerikanac je ispostavio detaljnu analizu sa zaključkom da mu mentalitet, klupska kultura i stil igre Hajduka naprosto više odgovaraju, a Indonežanin je pokazao zavidno znanje o oba kluba, napisavši da ipak navija za Hajduk jer je 'veći i važniji klub od Dinama'.

Mi, nažalost, nemamo taj luksuz da možemo racionalno birati koji ćemo klub podržati u Vječitom derbiju – taj izbor najčešće se stječe samim rođenjem ili donosi vrlo rano u životu. I nikad to nije baš onako jednostavno kako to shvaćaju ljudi 'sa strane', kako – uostalom – shvaćamo i mi neke druge svjetske derbije u kojima igraju 'narodski' protiv 'gospodskih' klubova, 'desničari' protiv 'ljevičara' ili 'romantičari' protiv 'materijalista'.

Danas je Dinamov možda i najveći problem to što su njegove imaginarne temeljne vrijednosti pale u drugi plan iza poslovne logike – to je sigurno i jedan od najvažnijih razloga zašto se velik dio publike od njega otuđio. Hajduk, s druge strane, niti nema puno više od tih imaginarnih vrijednosti – opustošen višegodišnjim tragično nekompetentnim upravljanjem, on je u Derbiju osuđen na status 'Davida' – možda mu to dobro pristaje i donosi pristaše među neutralnima, ali potreban mu je značajni organizacijski i sportski iskorak da bi ubuduće dugoročno postao ravnopravan Dinamu.

I jedan i drugi suparnik danas drže samo polovicu onoga što bi ih trebalo činiti velikima i očajnički im treba ona druga; kad i ako je uspiju dohvatiti, onda ćemo zaista imati pravi hrvatski Clasico...