Postalo je sve izglednije da će Jose Mourinho na kraju sezone napustiti Madrid. Medijska izvješća o tome učestalo se pojavljuju još od kraja prošle godine, a sve rjeđe se pokušavaju zanijekati; objavljena je i informacija da je prekid ugovora već potpisan, a u kuloarima se priča da trener preko svog agenta Jorgea Mendesa već neko vrijeme u tajnosti kontaktira s nekim europskim klubovima.

Po pričama, želja za rastankom je obostrana. Šefovima je već dosadilo njegovo insistiranje na kontroli nad svim aspektima momčadi i medijsko eksponiranje, često u negativnom svjetlu: Mourinho je postao 'veći' od kluba, a to je nešto što ne žele da se nastavi. On želi otići, ali s velikim praskom – odnosno, osvajanjem Lige prvaka – to što je Real Madrid još uvijek u konkurenciji za europski naslov vjerojatno je najveći razlog zašto Mouov skori odlazak dosad još nije službeno potvrđen.

Mourinhov agent sigurno je ovih dana vrlo zaposlen: vrijeme je 'razgledanja izloga', zivkanja, nagovaranja i povlačenja za rukav. Sve podsjeća na situaciju prije pet godina, kad je Jose bio otpušten iz Chelseaja, a Mendes mu pokušavao srediti posao koji je htio više od ičega drugog.

Da je tada uspio u svojoj misiji, a došao je vrlo blizu toga, novija povijest nogometa izgledala bi sasvim drugačije. Inter gotovo sigurno ne bi došao do europskog naslova. Barcelona možda i bi, ali na neki potpuno drugi način i s drugim igračima. Tiki-taka se ne bi razvila do današnjih proporcija i utjecaja, ili bi ta evolucija bila odgođena. Španjolska možda ne bi poosvajala svjetsko i europska prvenstva.

Jer – posao za kojim je Jose Mourinho žudio bila je pozicija glavnog trenera na Camp Nou. Postojala je i ozbiljna želja s druge strane, pregovori su bili obavljeni i čekala se odluka. Na kraju, The Special One je odbijen iz jednog jedinog razloga: svog karaktera.

Graham Hunter dugodišnji je dopisnik službene UEFA-ine internetske stranice iz Barcelone. Kao takav imao je 'insajderski' pristup klubu o kakvom drugi mogu samo sanjati. Jednom kad se Jose Mourinho svojim istupima na klupi Reala toliko zamjerio Kataloncima da je postalo nezamislivo da ikada u budućnosti preuzme Barcu, ključni ljudi iz tog vremena otkrili su Hunteru dotad nepoznate detalje o pregovorima s kontroverznim portugalskim trenerom, a on ih je lani objavio u svojoj knjizi 'Barca: The Making of the Greatest Team in the World'.

Sve je počelo u veljači 2008. Barcelona je u prvenstvu zaostajala osam bodova za Real Madridom i momčad Franka Rijkaarda bila je u rasulu. Problemi su postojali i u svlačionici i na terenu, postojao je dojam da trener previše toga dopušta svojim zvijezdama i da je izgubio kontrolu nad njima. Bilo je sve jasnije da mu se sprema zamjena.

Za izbor novog trenera u tajnosti su su zaduženi Marc Ingla, tada potpredsjednik kluba zadužen za sportsku politiku, te Txiki Begiristain, sportski direktor. Oni su sastavili popis kandidata na kojem su bila samo tri imena: Laurent Blanc (tada u Bordeauxu), Ernesto Valverde (tada u gradskom rivalu Espanyolu, danas u Valenciji) i – Pep Guardiola, mladi trener Barcine B momčadi i klupska ikona. 'Morali smo objasniti upravi da Jupp Heynckes nije kandidat jer ne razumije Barcu, da je Guus Hiddink možda prestar i slično', ispričao je Begiristain u Hunterovoj knjizi.

'A Jose Mourinho?' – došlo je pitanje. U upravi je prevladavalo mišljenje da bi čovjek koji je u Barceloni proveo četiri godine kao prevoditelj i pomoćni trener, a nakon toga se pretvorio u veliku zvijezdu, bio idealan izbor. Momčadi je poslije Rijkaarda trebao pravi vođa čvrste ruke, vjerovalo se. Osim toga, Jose je jako dobro poznavao bit kluba, a s Chelseajem je igrao sustav 4-3-3 (iako u znatno tvrđem, 'fizičkom' obliku) na kojem se željelo ustrajati.

Ingli i Begiristainu naloženo je da popisu dodaju Mourinhovo ime i da se barem sastanu s njime i saslušaju ga. Teren je već mjesecima pripreman: agent Jorge Mendes bio je dobar s Barcinim predsjednikom Laportom, a već je poslovao s klubom u transferima nekih igrača (Deco, Marquez). Begiristain se sjeća kako ga je Mendes neprestano nazivao i nagovarao – rekao mu je da Mourinho sanja samo o tome da postane Barcin trener, da jedini zna što momčadi treba, da će promijeniti i karakter ako treba te zajamčiti atraktivan nogomet u sustavu 4-3-3.

'Mourinhov agent vršio je ogromni pritisak na upravu da razgovaraju s Mourinhom', prisjetio se se Marc Ingla. 'Nagovaranje je bilo konstantno i vidjeli smo da nema namjeru posustati.' Na kraju, on i Begiristain su se u najstrožoj tajnosti sastali s Joseom u Lisabonu – otputovali su onamo izravno s Barcina gostovanja u Sevilli, bojeći se da bi ih u Barceloni novinari mogli uhvatiti kako hvataju avion za Portugal i naslutiti o čemu se radi.

Sjećaju se kako im je Mourinho održao fantastičnu, gotovo trosatnu prezentaciju u Powerpointu i zračio samopouzdanjem, bio je uvjeren da jedino on zna kako ponovo dići klub do željenih visina. Zanimljivo – kao svog pomoćnika predložio je Josepa Guardiolu... Ono što im je rekao, otkrio je Begiristain, bilo je toliko impresivno da bi mu netko drugi smjesta ponudio posao. Međutim, postojala je samo još jedna sumnja. 'Rekao sam mu: 'Jose, brine nas to što previše agresivno nastupaš u medijima, širiš požare i ratuješ gdje god stigneš. To nije naš stil', ispričao je Ingla. 'On me pogledao u oči i rekao: 'Znam, ali to je moj stil. Neću se promijeniti.''

Kad su se Begiristain i Ingla vratili u klub, rekli su upravi da su ostali potpuno impresionirani Mourinhovim planom i da su uvjereni kako bi Portugalac donio željene rezultate i trofeje. Međutim, obojica su dali preporuku da ga se ne zaposli, jer njegov karakter nije primjeren Barceloni. Ferran Soriano, klupski potpredsjednik zadužen za financije, u Hunterovoj je knjizi ispričao da je u upravi svejedno još uvijek postojala velika naklonost prema Mourinhu: 'Jedni su govorili da moramo biti hrabri i postaviti Mourinha, jer on je jamstvo uspjeha. Drugi su govorili: 'Ne, moramo se vratiti svojoj pravoj biti i dati šansu Guardioli.''

Popis je spao samo na dva imena: Jose ili Pep. Uprava je bila oštro podijeljena, a predsjednik Laporta na kraju je konačnu riječ povjerio dvojcu koji je razgovarao s Mourinhom – točnije, Ingli osobno. On je htio biti siguran da donosi ispravnu odluku, jer nikad ranije nije birao trenera, pa je najprije otišao razgovarati s Guardiolom. Bilo je vrlo riskantno postaviti neiskusnog 37-godišnjaka, iako je imao vrlo zanimljive ideje i odlično radio s B momčadi.

Kad je priznao svoje dvojbe Pepu, ovaj ga je šokirao rekavši da bi trebao izabrati – Mourinha. 'Zašto ne postaviš njega? Bit će ti lakše tako', rekao je Guardiola, tada još i sam nesiguran želi li preuzeti odgovornost ili bi za njega bilo bolje da nastavi kao pomoćnik Portugalcu s kojim je bio dobar dok su zajedno bili u klubu.

Naposljetku, Ingla je sastavio popis kriterija za novog Barceloninog trenera i izložio ga upravi prije nego što je saopćio odluku. Dokument je imao devet točaka i na sastanku je prezentirao odlike dvojice kandidata po tim aspektima. Obojica su ispunjavala sve kriterije – osim jedan, napola... U sedmoj točki dokumenta tražilo se 'trenersko iskustvo u elitnom nogometu' i 'dokazane osobne kvalitete najvišeg reda'. Jose je imao ovo prvo, Pep drugo, tako da je došlo do 'ili-ili'. Od dva kriterija – rekao je Ingla, a uprava to prihvatila – za Barcelonu je važniji drugi.

Mourinho je tako odbijen samo i isključivo zbog svog karaktera, a Ingla smatra da ga je to učinilo još ogrorčenijim i agresivnijim nego što je bio. 'Zatrovan je našim odbijanjem. Mi smo postali klub snova, momčad s ovim igračima nešto je najbolje što se treneru može dogoditi.'

Ta vrata zauvijek su zatvorena. Koja će se sljedeća otvoriti za Josea?