Gotovo svi svjetski, ali i dobar dio hrvatskih medija, precjenjuje ono što je Alen Halilović dosad napravio, a poprilično zanemaruje što sve tek treba napraviti. Ako se prisjetimo jednog igrača koji je jednako tako punio naslovnice, sve treba biti jasno
Tako misli korisnik Losovius, s portala Tribina.hr, koji je analizirao zanimljivu situaciju Alena Halilovića, igrača koje se u isto vrijeme jako precjenjuje i podcjenjuje. Ovo je način kako ga se precjenjuje:
'Sa samo 14 godina, prije kakvih desetak ljeta, Freddy Adu bio je označen kao čudo svjetskog nogometa, 'novi Pele', za kojeg se samo očekuje dan kada će se njegovo ime oriti među navijačima tijekom sudara najvećih europskih klubova. S netom napunjenih 18 godina (slično koliko sada ima Halilović), došao je u Benficu, klub koji je po svemu trebao biti po mjeri, klub koji je poznat kao jedno od idealnih mjesta za razvoj mladih talenata. Ali, rasplet je priče bio – fijasko…
Danas, sedam godina poslije, Freddy Adu potpuni je nogometni anonimac, igrač kojeg već neko vrijeme nema u svjetskim medijima, a kojeg se eventualno pamti kao mogući jackpot na jednom od bivših Football Managera. Trenutačno trenira s momčadi Blackpoola, a iako i dalje pokušava profesionalno igrati nogomet, on je sada samo uspomena samog sebe - na ono što je moglo, možda i trebalo biti.
Upravo zbog ovog primjera, jedan dio hrvatske javnosti, onaj optimistični, jako precjenjuje Alena Halilovića. Njegov je talent neosporan, ali ne postoji ta medijska pompa, taj zacrtani put koji nužno vodi u El Dorado, u obećanu zemlje nogometnog uspjeha. Taj je put vazda nesiguran i trnovit, zamki je mnogo, a da tome nije tako, danas bi Freddy Adu žario i palio u dresu Barcelone, Reala ili Bayerna. Ne treba si mazati oči; faktora koji odlučuju je mnogo, ali vjerojatno prvi među njima je stanje uma mladog čovjeka i nogometaša.
A slika koja je obišla svijet nakon što je Halilović postigao jedan, a ujedno i svoj jedini pogodak na Svjetskom prvenstvu U-17, kada je bahato utišavao cijelu javnost putem kamera
Eurosporta, govori vrlo nepovoljno o njegovim šansama. Kritika će biti, kritike će se samo gomilati, a Alenu bi trebalo biti jasno da nije ne njemu da procjenjuje tko i na koji način može i smije kritizirati njegovu igru. Tako se navodno bio postavio i protiv nekih trenera u Dinamu, a bilo to opravdano ili ne, to je sigurni model za neuspjeh u današnjem svijetu profesionalnog nogometa.
Prilike će dobiti, ali one neće biti beskonačne i neće trajati dovijeka. Ako vrlo brzo ne stekne mentalnu stabilnost i potrebnu čvrstinu i nesebičnost koja se danas zahtjeva u profesionalnom nogometu, zaboravite sve milijune koje je Barcelona navodno spremna iskeširati. U tom klubu pogotovo, takve metode ne pale – sjetimo se samo Ibrahimovića… Stoga, Alen mora biti svjestan da će dobiti možda dvije ili tri prilike da pokaže da može poput Messija, te već s 18-19 godina postati prvotimac. U protivnim, slijedeći je korak posudba, a onaj nakon toga anonimnosti. Ili povratak u Dinamo, štogod vam draže…