U velikom razgovoru za tportal.hr - koji ćemo u sljedećih 10-ak dana objaviti u nekoliko nastavaka - jedna od tema bio je i njegov nesuđeni klub Hajduk u koji je kao 20-godišnjak trebao prijeći iz podgoričke Budućnosti. Zašto nije potpisao za Hajduk i što se točno dogodilo otkrio je novinaru tportala na terasi dubrovačkog hotela President.

'Kao što neki znaju još kao klinac sam navijao za Hajduk, bio sam pravi hajdukovac dok je moj otac bio partizanovac. Nismo u obitelji imali zvezdaša.. Kao klinac divio sam se fenomenalnoj Hajdukovoj momčadi, a igrački uzor tada mi je bio golgeter Ivica Šurjak. Nakon što smo osvojili SP za juniore u Čileu 1987., Dejan Savićević otišao je iz Budućnosti u Crvenu zvezdu i ubrzo nakon toga Hajduk je počeo raditi na mom transferu. Stvarno sam bio jako blizu, tadašnji sportski direktor Jerković - s kojim sam ostao u dobrim odnosima - sve je dogovorio i tada se u igru uplela politika', prisjetio se Mijatović.

'Te 1989. imao sam 20 godina i nisam mogao taku važnu odluku donijeti sam, a čelni ljudi Partizana uvjerili su me kako je dolazak u Beograd sigurnija opcija jer su meni i ocu predstavili mogući scenarij nemira na ovim prostorima što se kasnije pokazalo točnim. Poznato je kako su neki članovi predsjedništva Partizana bili blisko povezani s vojskom (JNA) i otvoreno su rekli meni i ocu na sastanku što bi se moglo dogoditi. Tako sam, protiv svoje volje, završio u Partizanu', dodao je Mijatović.

Na pitanje je li mu žao što te 1989. nije odjenuo dres Hajduka i istrčao na krcati Poljud kazao je iskreno:

'Jako mi je žao što nikada nisam zaigrao za Hajduk jer sam uvijek bio Hajdukovac! Volim navijački duh u tom klubu, tu ljubav navijača tj. Torcide koju sam osjećao. Evo, baš sam pročitao kako nakon utakmice na Poljudu protiv norveškog Stromsgodseta u 3. pretkolu Europske lige, gdje su u pobjedi od 2:0 igrači ostavili dobar dojam, navijači nisu željeli otići kući. To je fascinantno! Uvjeren sam kako bih se s tom svojom pozitivnom ludošću i karakterom - koju sam imao kao igrač - sjajno uklopio u tu priču', pomalo zaprepašteno ispričao nam je Mijatović koji trenutačno u nogometu radi kao konzultant, ali posebno prati nogometaše s ovih prostora. Naravno o imenima nije želio, ali je želio ispričati u detalju svoj nesuđeni dolazak na Poljud:

'Eto, u mom slučaju sudbina je željela da bude drukčije. Iskreno, sada ne bih ništa promijenio jer sam zadovoljan karijerom koja je iza mene, ali kao bivši Hajdukovac ostao mi je žal negdje u mislima...', završio je 46-godišnji Mijatović koji je - kada se pojavio u šetnji Stradunom - izazvao pomutnju. Naravno, među prvima su ga prepoznali španjolski turisti s naglaskom na navijače Real Madrida za koje je ušao u legendu 1998. kada je zabio jedini gol u finalu Lige prvaka protiv Juventusa. Podatak kako je Real na titulu prvaka Europe čekao pune 32 godine do tog gola Mijatovića sve govori.

'Taj osjećaj se teško može opisati riječima. S Real Madridom sam postao prvak Europe i dao sam pobjednički gol te tako ušao u povijest. Često znam reći kako se isplatilo igrati samo zbog tog gola', kazao je između ostalog Mijatović.

U člancima koji slijede dotakao se još Luke Modrića, Marija Mandžukića, Ivana Rakitića, a zanimljiv je i njegov izbor TOP 3 hrvatska igrača s kojima je igrao.