Kujtim i dalje živi u Njemačkoj, no pozorno prati zbivanja u rodnom kraju. Primanje Kosova u članstvo UEFE smatra povijesnim danom.

'Malo smo proslavili, ipak se jučer ispisala povijest. Drago mi je ne samo zbog domovine svojih djedova i pradjedova, već i zbog igrača s Kosova koji će napokon moći grati europska natjecanja i razvijati se normalno kao i igrači iz ostatka Europe,' počinje za tportal nekadašnji idol Bad Blue Boysa.

'Što sada? Nisam u savezu da odlučujem, ali ja bih dao domaćim igračima da napreduju kroz reprezentaciju Kosova. Ne bi bilo pošteno uzimati Shaqirija, Behramija, Xhaku i ostale jer njih su proizveli sustavi reprezentacija u kojima danas igraju. Oni su im dali slavu, to su danas njihove zemlje. Ako sami dođu i ponude se, naravno da ih nećeš odbiti; ali ima na Kosovu i po dijaspori more talenata od kojih se s vremenom može napraviti prava reprezentacija,' kaže Shala i nastavlja:

'Pa meni je ponos da jedan Kosovar igra za Hrvatsku, Švicarsku ili Njemačku. Tamo je odrastao, ne treba sve gledati kroz nacionalnu prizmu. Mi s ovih područja volimo koristiti velike riječi kao izdaja, i rep će ti staviti ako se odlučiš za drugu zemlju. Trebamo školovati nove Shaqirije i Shale, graditi vlastitu budućnost.'

Kosovo je, kaže, jedina reprezentacija za koju bi navijao protiv Hrvatske, ali ne gura se na funkcije.

'Niti me zovu, niti im se javljam. Čestitam im svima na ovom uspjehu jer je Kosovo za mene svetinja bez obzira tko sjedi u foteljama. Nisam dio te priče i to moram respektirati i akceptirati,' kaže pomalo razočarano napadač u stilu Ćire Blaževića: 'Ha,ha pa bio mi je trener. I od njega sam učio.'

U danima slave u Dinamu jako je volio Zvonimira Bobana. Dugo se nisu čuli...

'Čujem da je savjetnik predsjedniku FIFE. To je sjajno i za njega i za Hrvatsku, ja mu želim da bude i predsjednik. Inteligenciju ima, jezike zna. Ne čujemo se, pokušao sam stupiti u kontakt s njim dva puta ali ako ne ide ne ide... Nije me zvao na oproštaj, ali ja sam čovjek koji sve oprašta. Nikada ne zaboravlja, ali uvijek oprašta. Uvijek će mi ostati drag,' kaže Kujtim koji sreću pronalazi u stabilnom obiteljskom životu.

'Doma je milina. Sa ženom sam 30 godina, što je za nogometaša rijedak uspjeh, a najmanji sin (četvrto dijete) Roman mi je što Nijemci kažu dijete za penziju. Cijelo vrijeme smo zajedno. Već trenira nogomet, žena ga zove George the Best. Strašan je, možda me nadmaši,' završava uz smijeh za tportal Kujtim Shala.