Zlatko Dalić prvi je hrvatski trener u finalima Lige prvaka, iako je Hrvatska već imala trenerskog predstavnika u finalu - ali Kupa prvaka. Bio je to Branko Zebec, koji je vodio HSV u okršaju protiv Nottingham Foresta. I taj je Zebecov uspjeh ostvaren u Uefinom natjecanju.

Međutim, ono što daje dodatnu težinu uspjehu Dalićeva kluba jest činjenica da on s Al Ainom dolazi iz malene zemlje i da je s klubom stigao u finale pokraj klubova koji kudikamo više ulažu u razvoj nogometa te dovode i najveća imena svjetskog nogometa. Naravno, riječ je o Kinezima, ali čiji su klubovi zapeli već u četvrtfinalu.

'Presretni smo svi, posebice čelni ljudi kluba. Međutim, nema opuštanja jer već za dva dana čeka nas prvenstvena utakmica. I ne smijemo kompromitirati ovaj rezultat', rekao je u razgovoru za tportal.hr Zlatko Dalić.

Prvenstvo je, naravno, važno, ali osvajanje Lige prvaka bio bi velik uspjeh. Tamo vas čeka korejski Jeonbuk Motors.

'U ovom sam svijetu (op.a. Dalić se na Bliski istok preselio još 2010. godine, kada je preuzeo saudijski Al Faisali) krenuo od nule, u malenom klubu. Znate, iako hrvatski nogomet ima veliku cijenu, ispred nas su ipak treneri iz Španjolske, Brazila ili neke druge razvikanije nogometne zemlje. No išao sam korak po korak i stigao sam do finala. Imat ćemo u finalu problema jer, baš kao i uoči ove utakmice, uoči tih okršaja je reprezentativno okupljanje. Imat ću kompletnu momčad tek nekoliko dana. Ali iz te se kože ne može.'

Očito Vaš rad i trud cijene jer su Vam ponudili klupu reprezentacije?

'Da, bilo je kombinacija da preuzmem reprezentaciju Emirata, ali došli smo do zaključka da je ipak bolje ostati u klubu. Ovo je velik izazov, bez obzira na to što azijska nije u rangu europske Lige prvaka.'

Naravno, ni reprezentacija UAE-a nije izazov kao hrvatska?

'Meni je želja baviti se trenerskim poslom još nekoliko godina i ne bih želio umrijeti na klupi, jer ovo je sve jako stresno, a želio bih uživati u obitelji i nekim drugim stvarima u životu. Međutim, nikad ne znaš što se može okrenuti i kamo te put može odvesti. I jasno je da bi vođenje reprezentacije bio vrhunac karijere nakon klupskih uspjeha. E sad, bila to reprezentacija Emirata, bila Hrvatske, svejedno. Ili pak neka treća.'

Pratite li uopće što se događa oko hrvatske reprezentacije?

'Kako ne? Pratim i navijam. Želim joj puno uspjeha u svim sljedećim akcijama. No, iskreno, uopće se ne zamaram mišlju da bih ja bio izbornik Hrvatske.'

U tom dijelu svijeta ima još hrvatskih trenera, poput Branka Ivankovića, Zorana Mamića, Luke Bonačića i Mladena Frančića.

'Da, ima nas dosta ovdje, ali nekako se najviše čujem s Brankom (op.a. Ivankovićem, koji radi u Iranu). Nakon gotovo svake utakmice se čujemo, bez obzira pobijedimo li ili izgubimo.'

A s Ćirom Blaževićem, vašim nogometnim mentorom?

'Možda se ne čujemo često, ali kad se vidimo, uvijek popričamo s veseljem. Uvijek sam naglašavao - Ćiro me je usmjerio u ove vode, uz njega sam naučio prve trenerske korake, otvorio mi je put. I na tome sam mu jako zahvalan', završio je Zlatko Dalić. A ono što je jednako važno spomenuti - Dalić je okupio i hrvatske stručnjake, dr. Juricu Rakića, pomoćne trenere Karabega i Perkovića, kondicijskog trenera Leku, trenera mlade ekipe Španjića te fizioterapeute Polonija, Oršulića i Šinkovića.