Prosinečki je bio najpoznatiji gost na susretu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s hrvatskom zajednicom u Azerbajdžanu kojim je ona u nedjelju počela trodnevni službeni posjet toj zemlji.

'Svi mi bismo voljeli da ova bajka i ovaj film potraju. Veliki sam optimist i vjerujem da nešto možemo napraviti. Volio bih da bajka traje barem još mjesec dana, da film ne prestane. Igrači su sada puni samopouzdanja', kazao je Robert Prosinečki u intervjuu za Hinu u Bakuu.

Azerbajdžan se u kvalifikacijskoj Skupini C nakon tri kola nalazi na drugom mjestu sa sedam bodova, odmah iza Njemačke. Koliki je to uspjeh govori i činjenica da su u samo tri utakmice sakupili jednako bodova kao u cijelom prošlom kvalifikacijskom ciklusu.

Pred reprezentacijom je susret sa Sjevernom Irskom 11. studenoga koji bi mogao, ako se Azerbajdžan vrati iz Belfasta s povoljnim rezultatom, biti i odlučujući za plasman na SP 2018.

'Nadamo se najboljem. Dat ćemo sve što možemo', kaže Veliki Žuti.

Prosinečki koji je izbornik reprezentacije već gotovo dvije godine, svjestan je da je 'Azerbajdžan hit ovih kvalifikacija', ali se ne zanosi time da će nogomet postati nacionalni sport iako su s izvrsnim rezultatima došli i popularnost i navijači.

'Azebajdžan nije nogometna zemlja. Više prate, rade i investiraju u sportove u kojima su bolji i u kojima osvajaju medalje - dizanju utega, hrvanju, gdje su apsolutni vladari, boksu. Svaka borilačka vještina ima svoju dvoranu', govori Prosinečki.

Sada svi pričaju o nogometu jer zemlja ima šanse napraviti dobar rezultat.

'To se osjeti u gradu. Pojavila se lagana euforija, što je nekad dobro, nekad nije', kaže Prosinečki.

'Htio bih da sada kada s nekim igramo kažu: 'Ej, dolazi Azerbajdžan' a ne da kao nekad budemo kanta za napucavanje.'

Kaže da azerbajdžanska liga ima dva, tri dobra kluba i 'iz njih crpi najviše igrača za reprezentaciju, a zanemariv ih je broj koji zasad igraju vani'.

Prosinečkom se sviđa život u Bakuu koji naziva europskim gradom, izvanrednim u svim aspektima.

'To je fenomenalan grad, stalno se gradi, život je siguran, stopa kriminala je niska, imaju dobre škole, malu hrvatsku zajednicu s kojom se družimo i odlične uvjete za rad. Što će mi više', kaže Prosinečki, naviknut na nomadski život.

Ipak, svugdje kamo je išao sa sobom je vodio obitelj, suprugu i dvije kćeri. Trenutno je starija kod bake i djeda u Zagrebu gdje ide u školu, a supruga Vlatka i mlađa kći s njim su u Bakuu.

I profesionalno je u tom gradu izvrsno, kaže Prosinečki.

'Imamo sjajne uvjete za rad, kamp koji postoji samo za reprezentaciju, terene, stadione, čitavu infrastrukturu.'

'Privilegiran sam u tom dijelu', naglašava. Kaže i da ne doživljava nikakve pritiske, nitko mu se ne miješa u posao.

U blistavoj igračkoj karijeri je nakon svima poznatog odlaska iz Dinama za vrijeme Miroslava Ćire Blaževića, koji se 'spremao pojesti diplomu ako Prosinečki ikada postane igrač', prvo u Čileu s Jugoslavijom osvojio Svjetsko juniorsko prvenstvu i bio proglašen najboljim igračem, a potom briljirao u Crvenoj zvezdi i u najvećim svjetskim klubovima Realu i Barceloni te s Vatrenima osvojio broncu u Francuskoj '98.

Trenersku karijeru Prosinečki je započeo 2006. kao pomoćnik izborniku hrvatske reprezentacije, a prije Azerbajdžana još je bio trener Crvene zvezde i turskog Kayserispora.

Često se znalo pisati o njegovu nesportskom životu za vrijeme igračke karijere, ali on kaže da je to mit.

'Nemam potrebu braniti se, ali ja sam bio nevjerojatan profesionalac i nevjerojatno sam volio nogomet. Sve drugo što se piše su laži. Nisam bio problematičan ni u jednom klubu. Da sam toliko 'ružio' ne bih igrao u Realu i Barceloni, ne bih napravio takvu karijeru. To je nemoguće, nisam mogao proći samo na talent', pojašnjava Prosinečki.

'Naprosto, tako je bilo, imao sam jednu manu - pušio sam, a nisam se skrivao. Uz to odmah ide – sigurno i pije.. i tako nastaje fama.'

S generacijom Vatrenih ostao je u korektnim odnosima. Kaže da kavu popije sa Zvonom (Bobanom), s kojim je 'zajedno rastao i zajedno sve prošao', i sa Zvonimirom Soldom.

Aktualnog predsjednika nogomentog saveza Davora Šukera poštuje, ali s njim ne ide na kavu.

Poštuje i bivše suradnike iz hrvatske reprezentacije Slavena Bilića i Aljošu Asanovića.

'Ali kada dođem u Zagreb imam svoj krug prijatelja koji nemaju veze s nogometom', objašnjava.

O šoumenu Ćiri koj je 'kumovao' njegovu odlasku iz Dinama, nema nikakvih ružnih riječi.

'On sada priča kako sam najbolji trener, muči ga to.'

Na pitanje vidi li svoju budućnost u hrvatskom nogometu, odgovara:

'U hrvatskom klubu – nema šanse'. Kaže kako se u njima brzo iskoriste i treneri i ljudi.

Ne sviđa mu se niti ozračje u hrvatskom nogometu, odnosno to što se čini da je Zdravko Mamić njegov aspolutni vladar.

Ipak, odmah naglašava da s njim 'nit' je dobar nit' je loš' i napominje da je napravio i dobre stvari. Dodaje i kako se oko Mamića plete puno priča, i istinih i neistinitih.

'Postoji percepcija da Zdravko Mamić vodi hrvatski nogomet, da je apsolutni vladar – što je možda i točno. Međutim, Zdravko Mamić napravio je i neke odlične stvari', kaže Prosinečki.

'Napravio je klub koji u cijeloj Europi znaju. Neću ulaziti u druge stvari, jer netko mu je omogućio da bude 'gazda hrvatskog nogometa'. A dodaju li mu još milijun stvari? Vjerojatno da.'

Što se tiče reprezentacije, Prosinečki nije tako kategoričan kao kada se radi o hrvatskim klubovima. Iako o tome sada ne razmišlja, kaže: 'tko ne bi volio voditi Hrvatsku.'

'Ali sada hrvatska reprezentacija dobro gura, iako su svi od samog početka bili protiv Ante Čačića i nisu željeli da on bude izbornik. Mislim da je odradio odlično Europsko prvenstveno i samo je malo nedostajalo sreće i hrabrosti. Startalo se dobro i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo', zaključuje Prosinečki.