Velimir Šandor osvojio je brončanu medalju u bacanju diska u kategoriji F52 te tako postao prvi hrvatski osvajač medalje na Paraolimpijskim igrama u Riju
Hrvatski 30-godišnji paraolimpijac bio je jedan od favorita za osvajanje medalje uoči natjecanja i to je i opravdao. Hicem od 18,24 metra odlično je odradio posao u Riju i osvojio brončanu medalju.
Bio je to hitac tek dvadesetak centimetara lošiji od osobnog rekorda, ali sasvim dovoljan za treće mjesto koje je osvojio s više od metra prednosti ispred Litvanca Skucasa (17,08 m).
Zlato je pripalo Latvijcu Aigarsu Apinisu (20,83 m), dok je srebrni bio Poljak Robert Jachimowicz (19,10 m).
Šandor će tako ostati zapisan u povijesti hrvatskog sporta kao osvajač prve medalje za našu zemlju na Paraolimpijskim igrama u Riju.
'Presretan sam, ovo su mi prve Paraolimpijske igre i odmah sam osvojio medalju. Nadao sam se prije početka natjecanja da bih mogao do bronce i uspio sam', kazao je atletičar rodom iz Opatije u Pokupskom.
Šandor je svoj potencijal nagovijestio u Sočiju na Svjetskim igrama, gdje je osvojio zlato, potom je u Dohi na Svjetskom prvenstvu prošle godine bio treći, da bi ove godine u Grossetu na Europskom prvenstvu osvojio srebro.
'Svaki od mojih šest hitaca je bilo za medalju, što me raduje. Nisam imao oscilacija. Bio sam blizu osobnog rekorda (18,53). Sada treba još više raditi i biti bolji', kazao je član AKOSI Uspona iz Velike Gorice.
Naš drugi atletski predstavnik ovog četvrtka Miljenko Vučić osvojio je sjajnim hicem u posljednjoj, šestoj seriji šesto mjesto u kategoriji F12 - bacanje kugle, pritom popravivši hrvatski rekord na 15,07 metara. Pobjednik je bio sa 16,44 metra Španjolac Kim Lopez Gonzalez, drugi Iranac Saman Pakbaz s 15,98, a treći Ukrajinac Roman Daniljuk s 15,94 metra.
'U početku sam bio malo ukočen, žao mi je što sam se probudio tek na kraju. Vidjeli ste - prvih sedam je bacilo preko 15 metara. Premda sam postavio osobni rekord, nadao sam se malo boljem rezultatu. No ipak su to POI, bilo je tu i malo treme', kazao je 34-godišnji Ogulinac koji trenira u Odiseju iz Kutine.
Ovaj diplomirani inženjer politehnike preko tjedna trenira u Ogulinu i to vježbe snage, a svakog drugog vikenda i tijekom priprema u Kutini radi s trenerom Mihovilom Rendulićem.
'Mislim da sam jedini koji je u takvim uvjetima izborio nastup na Paraolimpijske igre. U Ogulinu nemam atletskog trenera pa preko vikenda živim kod svog trenera i njegove obitelji i na tome sam mu zahvalan. Za mene je ovo velik uspjeh', dodao je Vučić, koji je vid počeo gubiti s 22 godine.
'Kada Bog zatvori vrata, otvori prozor. Nisam se želio predati, imao sam volju i počeo sam se baviti atletikom', kazao je.
Najveći uspjeh ostvario je ove godine u Grossetu osvojivši drugo mjesto na Europskom prvenstvu.
'Moj cilj je paraolimpijska medalja i nadam se kako ću u tome uspjeti', kazao je na kraju Vučić, koji radi kao referent u Gradskoj upravi Ogulina i predsjednik je Ogulinske udruge slijepih.