Suosnivač specijaliziranog Hrvatskog hokejaškog portala (Hr hokej) Dražen Kramarić drži da je pozitivan aspekt dolaska Ebela to da se digla medijska prisutnost hokeja. 'Mediji su ga počeli pratiti. Hokej se pojavio na televiziji. Kao sport se promovira ne samo u Zagrebu gdje ima tradiciju, nego i u drugim dijelovima Hrvatske'.

Iako se smatra netelevizičnim sportom, hokej na ledu na HTV-u ima gledanost između 7 i 8 posto što znači da svaku utakmicu Medveščaka pred televizorima prati oko 300.000 gledatelja. Približno istu gledanost (8 posto) imaju skijaške utrke Ivice Kostelića, dok tek jedan posto više (9 posto) iznosi gledanost utakmica Prve hrvatske nogometne lige, čiji klubovi u kolaču financiranom javnim sredstvima sudjeluju neusporedivo više.

'Nama je to sjajan proizvod, marketinški je pokriven, odlično je gledan, a dvorana je puna', kaže urednik sportske redakcije Bruno Kovačević, te dodaje kako HTV i iduće sezone planira prenositi utakmice Medveščaka.

Ogromnu popularnost hokeja i sjajnu posjećenost Medveščakovih utakmica u posljednje dvije godine sociolog dr. Ivan Burić objašnjava odličnim, školski odrađenim marketingom, ali napominje da je hokej oduvijek u Zagrebu imao svoju publiku. 'Hokej koji marketinški iskače iz svake paštete privlači novu publiku, ali ponovno mobilizira i onu koja od kraja 80-tih 'spava i čeka'. A to nije teško jer je hokej jedan od najzanimljivijih sportova za pratiti uživo', drži Burić.

Po podacima Međunarodne federacije hokeja na ledu Medveščak je ove sezone bio 13. najgledaniji hokejski klub u Europi s prosjekom od 7837 gledatelja po utakmici, a u samo četiri utakmice koje je odigrao u Areni privukao je više od 60.000 gledatelja. Po gledanosti je iza sebe ostavio brojne ugledne klubove iz hokejaških velesila poput Rusije, Švedske, Češke, Finske, a posebno zapanjujuće svjetlo na taj podatak baca činjenica da je u Hrvatskoj registrirano svega 437 hokejaša.

Hokejaški boom u Zagrebu odjeknuo je i van zemlje, tako da je priču o hokejaškoj bajci u egzotičnoj Hrvatskoj donijelo više svjetskih medija, među kojima i ugledni Wall Street Journal.

Burić drži da se ljudi okreću Medveščaku, kao neovisnom samofinancirajućem klubu s dobrom reputacijom, i zato jer su zasićeni sveopćom isprepletenošću sporta, politike, različitih formalnih i neformalnih centara moći. 'Ljudima je dosta skandala, psovanja, urlikanja, spletkarenja i svega onoga čime je hrvatski sport obilježen'.

U upravi kluba napominju da su u dvije sezone imali preko 400.000 gledatelja bez ijednog incidenta, pri čemu posebno ističu kampanju 'Dom sportova je mjesto nulte tolerancije na nasilje'.

'Mislim da je ljudima u Hrvatskoj nasilja svake vrste - fizičkog, verbalnog, psihološkog - preko glave. Na hokeju možeš biti siguran da ti klinca nitko neće pogoditi kamenom niti da će te poslije tekme, nakon što čuje 'ubij Srbina' pitati zašto treba 'ubijati Srbe'', objašnjava Burić.

Sociolog smatra da sam spektakl, kakav je bio potreban da bi se privukla nova i mobilizirala stara publika, bez sportskog rezultata ne može dugo zadržati ovu bajkovitu priču.

Kako će vrijeme odmicati, što će igračka biti starija, ljudi će više željeti sportski uspjeh, a manje show. Ako izostanu bolji rezultati sigurno će se sve veći broj ljudi početi hladiti, ocjenjuje Burić.

Posebno bitnim smatra pitanje hoće li Medveščak, u kojem uglavnom igraju stranci i sjevernoamerički igrači hrvatskog podrijetla, mobilizirati razvoj hrvatskog hokeja. 'Za sada, ništa bitno se nije promijenilo. Trenutno imamo dva paralelna svijeta – jedan turboprofesionalni Medveščak Ebel i sve drugo turboamatersko. Pitanje je može li se roditi sinergija koja će povezati ta dva svijeta. Kako povezati blještavilo Arene i polumrak Velesajma gdje treniraju budući hrvatski hokejaši', pita se sociolog Burić.

I Kramarić s portala Hr hokej smatra da bi u Medveščaku trebali biti svjesni da ni jedan profesionalni klub ne može opstati bez baze. 'Ako baze piramide nema, taj projekt će se ugasiti, čak relativno brzo. Medveščak mora preuzeti svoj dio odgovornosti za razvoj hokeja, jer bude li se oslanjao na čisti komercijalno-profesionalni pristup - uvest ćemo onoliko igrača koliko možemo platiti - neće opstati na dulji rok', rekao je.

A djece koja bi htjela biti hokejaši i činiti tu bazu razvoja hokeja sve je više. Samo u zadnje dvije godine udvostručio se broj dječaka koji se upisuju u škole hokeja, ali na žalost i dalje treniraju u lošim uvjetima i neprikladnim terminima.

'Bez infrastrukture nema razvoja hokeja. Moraju se graditi klizališta', tvrdi Kramarić.

Hrvatska trenutno ima samo dva zatvorena klizališta, i pet otvorenih čija iskoristivost ovisi o vremenskim prilikama.

Kramarić predlaže da se u suradnji s privatnim ulagačima otvore klizališta kao rekreativni sportski objekti, primjerice pored šoping centara.

'Bitno je da se ide preko rekreacije, da se dobije objekt koji može sam sebe održavati, jer nitko ne želi graditi samo za hokej. A kad se napravi klizalište, netko će se poželjeti baviti klizanjem, brzim klizanjem, hokejom', smatra Kramarić koji je nezadovoljan nedostatkom inicijative i strategije razvoja hokeja.

I Nikola Švigir, predsjednik Hrvatskog saveza hokeja na ledu, kojem hokejski zaljubljenici zamjeraju da nije učinio dovoljno za razvoj hokeja, smatra da je infrastruktura rak rana, ali napominje da ni jedan sportski savez nema sredstva da bi mogao sagraditi igralište. U programu zagrebačkog sportskog saveza bilo je u razdoblju 2006-2010 izgradnja dva klizališta, ali s obzirom na okolnosti to nije bilo moguće realizirati, kaže Švigir koji tvrdi da su mogućnosti saveza ograničene. 'Ono što je savez doprinio je to da je omogućio igračima Medveščaka koji su iz Kanade i Amerike i našeg su porijekla, pa i oni koji nisu, da dobiju državljanstvo. Već iduće godine će igrači koji su dobili državljanstvo moći igrati za reprezentaciju', rekao je Švigir.

A reprezentacija će i iduće godine igrati u trećem razredu svjetskog hokeja budući da na netom završenom svjetskom prvenstvu u Zagrebu nije uspjela izboriti ulazak u viši rang, a uzrok tome je, opća je ocjena, upravo loše stanje u domaćem hokeju.

Lošu perspektivu potvrđuje i zagrebački ured za sport. 'Trenutačno grad nema dovoljno sredstava za izgradnju zatvorenog klizališta', kratko su poručili iz ureda. Premda je prije godinu pročelnik ureda Ivica Lovrić najavio otvaranje još jednog zatvorenog klizališta na Velesajmu, sada kaže kako se od toga odustalo. Novi plan je da se u dogovoru s Medveščakom preuredi otvoreno klizalište u sklopu teniskog centra Maksimir koje bi služilo za školu hokeja.

I u uredu za sport Siska, grada s 80-godišnjom hokejaškom tradicijom, kažu da zbog ekonomske situacije nema izgleda da se u skorije vrijeme natkrije oronulo klizalište na Zibelu. Na njemu treniraju i igraju hokejaši Siska, čiji entuzijazam zadivljuje s obzirom na činjenicu da su protekle sezone u domaćem prvenstvu ostvarili tek jednu pobjedu i čak 17 poraza. Dali su 45 golova, a primili nevjerojatnih 297, ali svi ističu kako svejedno neće odustati od bavljenja najbržim ekipnim sportom na svijetu.

Jer, kako kaže Kramarić, hrvatski hokej postojao je i prije Ebela, postoji usporedno s Ebelom a postojat će i poslije Ebela.