Prvih sat vremena dvoboja na Kantridi prošlo je u uobičajenom (osim masovnih obostranih zvižduka tijekom minute šutnje za Vlatka Markovića) navijačkom ugođaju. Pravi derbi, s redom mržnje pa redom ljubavi. Nešto na što smo navikli gledajući i strane dvoboje visokog intenziteta, priča koja ne privlači pretjeranu pažnju. U prvom planu tada je bio 'van Benko' i njegov potez kojim konkurira za svjetski gol tjedna.

A onda je došla 58. minuta. Hajduk je izjednačio, a nekoliko sekundi ranije Armadin zapad zasjao je u plamenu baklji (dvije minute prije uobičajene 60.) od kojih su neke poletjele u smjeru Kouassija koji je nizao slavljenička salta ispred domaćeg 'kopa'. I iskra se pretvorila u požar… Nasuprot, na istočnoj tribini, krenulo je nabacivanje bakljama. Kasnije i kamenjem, i krenuli su najveći neredi na hrvatskim stadionima u zadnje tri godine. Snimka otkriva samo jedno – nedužnih nema.

Zašto je organizator između gostujućih navijača i domaće publike ostavio daleko manji sigurnosni koridor nego između tog 'obiteljskog' sektora i ostatka riječkih navijača? Evidentno očajan pregled redara gostiju koji su na tribinu unijeli more pirotehnike, službena osoba akreditirana od organizatora na atletskoj stazi koja vraća bačene baklje na Torcidinu tribinu. Teksas… Policije dugo nigdje, pa broj službenika (30-ak između Torcide i Riječana) koji otkriva apsolutnu nespremnost na jednoj od rijetkih utakmica u kojoj jednostavno moraju biti spremni. Nesmetani trk Armadaša preko svih tribina prema mjestu žarišta nakon čega se u priču upleo i najopasniji element – kamenje.

Opasno nabacivanje koje je šokiralo javnost trajalo je dulje od deset minuta, a malo zatim uslijedio je nastavak u vidu okršaja Riječana i policije. Prva baklja s istočne strane upaljena je od strane Riječanina, ali prva bačena prema drugom sektoru (što se jasno vidi iz splitskog videa) došla je od strane kukavnog pripadnika Torcide. Povratka u normalu više nije bilo. U vrijeme pakla izazvanog dimom i opasnim letećim objektima iz 'napadnutog sektora' moglo se odlaziti samo kroz vrlo uski izlaz, nema sumnje da djeca i ostali gledatelji na hrvatskim stadionima nisu bili ovako ugroženi od zatvaranja izlaza s maksimirskog sjevera od strane policije 1. svibnja 2010. godine protiv Hajduka.

Što sada? (Uglavnom) Torcidino postupanje na Kantridi pokazalo je da je navijačka scena miljama daleko od potiho najavljivanog ujedinjenja na kojemu se mjesecima radilo, te ukupno gledano neadekvatna u borbi za svoje viđenje pravde u nogometu. Srećom, hajdukovci nisu krenuli u fizički obračun iz svoga sektora što bi rezultiralo daleko težim i brojnijim posljedicama, ali šteta je ionako počinjena. I na moralnom i na kolegijalnom planu, a sada će uslijediti i pravne te represivne konzekvence.

Objavljena je i otvorena najava iz sindikata policije da će od sada beskompromisno koristiti sve zakonske ovlasti bez obzira na eventualne optužbe o brutalnosti, a već je najavljen i novi zakon o navijačima koji će policiji te ovlasti proširiti. One će se provoditi i u slučaju kada je, kao u nedjelju, na snazi nasilje, ali i kada se nešto procjeni rasizmom ili ksenofobijom, kada netko ne sjedi na svom mjestu ili ne postupa u skladu s naređenjima (kada je domaćin Dinamo redari znaju upozoravati da je protupravno stajati, iako je sektor gotovo potpuno prazan). Teško će takve metode doprinijeti smanjenju nasilja na hrvatskim stadionima, izglednija je upravo obrnuta tendencija.

Jer ako se policija, koja ionako djeluje bez mogućnosti civilnog nadzora, planira prepustiti osjećajima i na svaku silu odgovarati još žešćom silom; gdje će nas to dovesti? U stanje zena i nenasilja? Budite ozbiljni. Uostalom vrijedi poslušati i stranu prozvanih, pa možete pročitati i dopis Torcide koja iznosi svoju stranu 'riječke priče' u kojoj uopće ne osporavaju da su njihovi 'bacači baklji' itekako krivi. Ali, iz njihovog kuta gledanja, organizacijski propusti upravo su nevjerojatni. Iz ovog derbija pouke trebaju izvući prvenstveno navijači, ali i sve ostale strane koje su na Kantridi redom, slučajno ili ne, izgledale - amaterski.