Trenerski je posao takav, danas jesi, sutra jednostavno nisi. Rezultati su ti koji ti presude, prije ili kasnije. Vječnih jednostavno nema, kao ni milosti. Rijetki su oni koji mogu i znaju otići kad su na vrhuncu, kao pobjednici. U tu skupinu svakako nećemo moći ubrojati Željka Babića, trenutno još uvijek izbornika hrvatskih rukometaša, no gotovo je sigurno kako će u utorak (31. siječnja) na sjednici Upravnog odbora HRS-a Babić dobiti palac dolje. Realno, priča je svima već jako dobro poznata - Babić je odradio tri velika natjecanja, osvojio je broncu na EP-u u Poljskoj 2016., izborio plasman na Olimpijske igre u Rio de Janeiru gdje je Hrvatska zapela u četvrtfinalu. Ponudi je tada neopozivu ostavku koju su čelnici HRS-a na nagovor Ivana Balića odbili i pružili Babiću još jednu priliku.

Dakle, Babić je poveo hrvatske rukometaše na SP u Francuskoj s minimalnim ciljem osigurati četvrtfinale. Sa svojim je stručnim stožerom to i ostvario, dapače, Hrvatska je prošla u polufinale, no tu si je Babić stvorio probleme. Poraz od Norveške nakon produžetaka iako smo imali sedmerac za pobjedu i veliki finale, te konačno potpuni raspad sistema u posljednjih deset minuta utakmice za broncu protiv Slovenaca. Tada više ni Gospi nije bilo do rukometa. Bili smo tako blizu, a opet, ostali tako daleko. Dva plasmana u polufinala velikih natjecanja u samo godinu dana ne mogu se okarakterizirati kao neuspjeh. Odnosno, u Hrvatskoj mogu. I rukometnim laicima je bilo jasno da Hrvatska na ovom SP-u ne igra dobro, imali smo jednu sjajnu utakmicu, protiv Španjolaca, imali smo i poluvrijeme protiv Norvežana i poluvrijeme protiv Slovenaca.

Pokazalo se da s takvom igrom ne možemo do medalje. Koja niti nije bila zacrtana u planovima uoči SP-a. Ali se, po dobrom starom hrvatskom modelu, podrazumijeva! Pa nismo valjda bez veze dolazili! >> Nova drama! Prokockali smo osam razlike i ostali bez bronce No što je, tu je. Babić uz sve to od samog početka nije legao hrvatskoj javnosti. Iskreno, niti se on potrudio to popraviti. Čovjek jednostavno živi samo rukomet i vjeru, obiteljski je tip kojemu su mediji i javni istupi nužno zlo. To ni nije skrivao iako je par puta zabljesnuo. Tu ne mislim na one izjave o Gospi i prijatelju Isusu koje su u ovom trenutku nebitne. U eri nakon Željka Babića pojavljuje se veći problem. Očigledno je kako je glavni čovjek hrvatskog rukometa Zoran Gobac odlučan u namjeri da se riješi Babića.

No, što će biti s koordinatorom svih reprezentacija Ivanom Balićem koji je usko surađivao s njime i koji mu je nakon Rija doslovno spasio glavu, što će biti s pomoćnikom Perom Metličićem? Odlaze li u utorak svi oni 'u paketu' ili će potonja dvojica dobiti još jednu priliku? Svi se slažu kako bi bilo glupo 'potrošiti' Balića i Metličića, igračke legende koje su obilježile najplodonosniju eru hrvatskog rukometa u povijesti. Dečki definitivno nisu pokazali sve što znaju i umiju, igračke su karijere završili nedavno, možda se još nisu prebacili, ali sigurno je da imaju što za pokazati i u trenersko/koordinatorskom poslu. No, obojica su blisko surađivala s Babićem, pomagali su savjetima i sugestijama oko reprezentacije, pa ako će se tražiti krivci i njih će dvojica na vješala s Babićem.

Čak i da ih čelništvo HRS-a kojim čudom poštedi, vjerojatno je da bi se Balić i Metličić sami povukli, što zbog osjećaja odgovornosti, što zbog prijateljstva sa Željkom Babićem. Podsjetimo, baš je Ivano Balić bio taj koji je jamčio za Babića i koji ga je nagovorio da povuče neopozivu ostavku. Nažalost, računi prije ili kasnije stignu na naplatu, samo će hrvatski rukomet s ovom naplatom čini se bespotrebno potrošiti dva velika aduta - Ivana Balića i Petra Metličića.

Osim ako Zoran Gobac ne izvede neku dosad neviđenu akrobaciju, no tome više nitko nije sklon vjerovati. Hrvatska na EP-u 2018. mora uzeti zlato, a taj će posao odraditi neka druga ekipa. Pitanje je samo je li to već iskušani dvojac Lino Červar i Slavko Goluža ili će se Crnogorac Veselin Vujović - koji nas je sa Slovenijom u borbi za broncu pokopao - sada ukazati kao spasitelj hrvatskoga rukometa.