Kako vam se dopalo kada je najtiražnija britanska štampa pisala da se na domaćim utakmicama hrvatske reprezentacije puštaju pjesme 'fašističkog rokera koje veličaju genocid i Hitlerove koncentracijske logore?' Ili da DJ na maksimirskom stadionu samo jednom nije zavrtio koljačku koračnicu - kad je došao Izrael, pa su se igrači i Bilić tada pobunili!?

Senzacionalizam je to, propaganda, manipulacija pod krinkom informiranja, neodgovornost prema čitateljima, profesiji, društvenoj ulozi medija... No nažalost po hrvatsko društvo, iz takvih 'svjetskih' tiskovina većina naših elektroničkih i tiskanih medija prepisuje tekstove - kako sportske, tako i vanjskopolitičke i ine.

Uslijed takve bi žutonovinarske prakse, prosječan stanovnik ovih prostora mogao biti uvjeren u sljedeće:

1. Nogometaši DNR Koreje (Sjeverne Koreje), nakon uvjerljivog ispadanja s Mundijala ruju ugljen negdje u podzemnom svijetu Chosona.

 Navodno je riječ o gnjevu Kim Yong-Ila, austin-powerovskog diktatora te siromašne kvazikomunističke despocije. Međutim, tko je dostavio tu, sudeći po reakcijama javnosti, šaljivu vijest iz nekog dalekog potlačenog društva, nama slobodarskim, prosperitetnim i sjajno obaviještenim zapadnjacima? Po svemu sudeći, njemački Bild, tabloičina čijim svjetonazorom oličenim u naslovnici prevladavaju paparazzo snimke, masni naslovi i umjetne sise.

Malo lutanja po bespućima internetske zbiljnosti otkrit će vam da je slična glasina - koja masovnim medijskim repetiranjem može postati goebbelsovska činjenica - pratila i jedino prethodno pojavljivanje Sj. Koreje na Mundijalu - 1966. u Engleskoj. I tada su, nakon poraza od Portugala 5:3, proleteri s travnjaka navodno završili u radnom logoru. Inače, ekipa BBC-a boravila je lani u Sjevernoj Koreji i intervjuirala sedmoricu preživjelih sudionika te davne utakmice: svi su odlučno demantirali. A što ako moraju lagati? Što je bilo s preminulima? Pa, u našem medijskom univerzumu odgovore na ta pitanja daje nam uvijek pouzdani i odgovorni 'Bild' (ili Bil-de, po zagrebački).

Inače, na englesko-kineskom portalu ChinaHush nedavno su osvanule fotografije aktualnih sjevernokorejskih reprezentativaca koji su, sudeći po tom materijalu, prije kažnjeničkog odlaska na rudničku robiju, iz nekog razloga nagrađeni putovanjem u Kinu te su snimljeni kako izlaze iz jednog pekinškog restorana.

2. Sjevernokorejskom izborniku momčad i taktiku putem nevidljivog mobitela određuje 'Dragi Vođa' Kim Yong-Il.

Još jedna vijest koja je obišla svijet kao da se radi o relevantnoj, provjerenoj informaciji. I navodno ju je proširio sam sjevernokorejski izbornik, izražavajući sreću što je tome tako. Voljeli bismo vidjeti te novine koje su u JAR poslale govornika korejskog jezika, pa da to provjeri. Autor teksta na odsjeku za dalekoistočne studije FF-a u Zagrebu nije uspio pronaći nijednog.

Ali zato smo mogli čitati nešto provjerljivija izvješća da su na presicu, poslije sad već slavne utakmice s Brazilom, došli južnokorejski novinari koji su provokacijama nagnali delegata FIFA-e da prekine konferenciju. FIFA je, naime, zabranila postavljati pitanja vezana uz politiku, a presica je definitivno završena baš kada je južnokorejski kolega upitao izbornika Jong Huna: 'Tko slaže momčad - vi ili 'Dragi Vođa?'

3. Tijekom utakmice s Brazilom neki sjevernokorejski igrači na klupi za izmjene nisu bili na svojim mjestima, pa se spekuliralo da su prebjegli (bolje i u johanesburšku urbanu džunglu, nego u gladnu i začepljenu DNR...)

Jedna od uvjerljivijih glasina - sasvim moguć i više puta viđan scenarij kada u inozemstvo putuju izolirane države s iznimno represivnim režimima. Premda su se sporni igrači kasnije pojavili, zapad se i dalje zabavljao konstrukcijama da su 'svi oni isti, Korejci', pa da su možda angažirali nekog od onih unajmljenih kineskih navijača s tribina, koji su glumili sjevernokorejske turiste. Bilo kako bilo, do dana današnjeg nismo dobili potvrdu da je netko prebjegao, niti da je pokušao, niti da je ubijen, niti da su ga pojeli lavovi.

4. Sjevernokorejska televizija montirala je utakmicu s Brazilom pustivši skraćeni snimak u kojem se vidi samo gol Sjeverne Koreje, a komentator karikaturalnom ideološkom frazeologijom slavi pobjedu DNRK-a 1:0

U principu, 'ozbiljni' informativni mediji koji su masovno prenijeli ovaj video s YouTubea mogli su jednako tako prenijeti i neki sinkronizacijski uradak Željka Pervana. Opet nismo uspjeli naći nijednog stručnjaka za korejski da nam potvrdi je li moguće da je ta travestija koju nam predstavljaju zbiljski dokumentirani materijal, ili su hrvatski mediji možda objavili video u kojem se neki vijetnamski veseljak na svom materinjem jeziku sprda s tupavošću i naivnošću, recimo, Hrvata.

Slučaj Sjeverne Koreje - nastranog, zatvorenog, zločinačkog režima, koji je u svjetskim okvirima ipak previše sićušan da bi na navedene (dez)informacije mogao utjecati čak i kada bi to htio - tako je zorno još jednom ilustrirao potencijale suvremenih propagandnih aparata, te brisanje granica između novinarstva koje stremi profesionalnosti i odgovornosti, i imbecilne javne papazjanije u kojoj se kroz prašinu trivijalnosti može sakriti bilo što, a pod krinkom površnosti modelirati javno mnijenje o bilo čemu.

Pristajanjem na brisanje tih granica hrvatski se mediji već godinama kolektivno samokastriraju. Čitatelji ipak nisu neinteligentna bića - oni kroz stasanje novih generacija možda prihvaćaju zatečeno stanje stvari , ali vrlo dobro ćute cinizam - i zato padaju i naklade i gledanosti i ugled i mogućnosti i plaće, ma koliko sisa napumpali, sjevernokorejskih priča ismijali i kratkoročne tiraže za to polučili.