Hrvatska nogometna reprezentacija u ponedjeljak igra protiv Meksika, kojeg za sigurni prolaz u osminu finala jednostavno - mora pobijediti. U dosadašnja tri međusobna ogleda, Hrvatska ima dvije pobjede iz prijateljskih utakmica, ali i poraz s posljednjeg (i jednog službenog) okršaja - a koji je bio na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine
Hrvatska je u situaciji da pobjedom može, bez obzira na drugi rezultat, osigurati prolaz u osminu finala. No protiv Meksika, koji igra dobar i žustar nogomet, s puno trke i fanatizma, to će biti prilično teško. Među četiri i pol milijuna 'izbornika', jedan ipak ima specifičnu težinu. Jer, osim što je vodio Hrvatsku upravo na toj utakmici na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji, Mirko Jozić velik dio trenerske karijere proveo je u Južnoj Americi te ako se za nekog Hrvata može reći da je ekspert za taj stil igre, onda je to svakako 'El Mirko'.
'Gledam gotovo sve utakmice, osim eventualno ovih noćnih, jer nekad sam preumoran. No i njih pogledam sljedeći dan. I mogu reći da je ovo jedno od rijetkih svjetskih prvenstava s toliko dobrih utakmica, s puno golova, s izjednačenim momčadima, u kojima više nema izrazitih favorita, a što se vidjelo i u utakmici Australije i Nizozemske, odnosno Kostarike i Urugvaja', rekao je na početku razgovora za tportal.hr Mirko Jozić.
Ono što je karakteristika ovog SP-a su i odlične igre južnoameričkih reprezentacija.
'Da, te reprezentacije kao da igraju u nekom transu, ali i imaju što pokazati. Kostarika, jučer i Urugvaj, sjajna Kolumbija, Meksiko… Svi igraju jako dobro. Tek Brazil i Argentina nisu dali ono što javnost od njih očekuje.'
Vjerujete da će se i oni diči ili je to njihov limit?
'Siguran sam. Ne samo da žele, već i moraju. Posebno Brazilci. I Scolari je u nekoliko navrata rekao kako igrači moraju shvatiti da oni nisu nikakve ekstra-zvijezde. Po mom mišljenju, Brazil nema ekstra-klasu, osim Neymara, i kada se njega zatvori, onda je pitanje tko može spojiti njihove linije, pokrenuti 'radnu momčad'. Također, Fred je najgori napadač kojeg imaju u reprezentaciji zadnjih nekoliko godina i mislim da s njim na terenu, Brazil ima igrača manje od protivnika. On nije moderan tip napadača, nije pokretljiv. A što se Argentine tiče, oni pak previše ovise o Messiju i Agueru, nemaju momčadsku vrijednost. Međutim, siguran sam da će se i oni diči, posebice Brazilci, koji su bez obzira na sve, još uvijek veliki favoriti turnira.'
Prije nego što se dotaknemo današnjeg Meksika, da spomenemo onaj Vaš iz 2002. godine.
'Teško mi je reći u postotku, ali onaj je bio puno bolji nego ovaj današnji. Tadašnja se momčad dugo slagala, nastala je iz jednog procesa, a dvije godine prije SP-a bili su i prvaci Južne Amerike. Imali su Marqueza, koji igra i danas, ali tada je bio 12 godina mlađi, a to znači i brži. Imali su Blanca, Hernandeza, Palenciju, Mercada… Hrvatska je pak imala u to vrijeme smjenu generacije, nakon tog SP-a trećina igrača je prestala igrati. Također, igrali smo u teškim uvjetima, po velikoj vlazi. A dogodio nam se i penal Živkovića, koji je protivniku omogućio lagani pogodak.'
Dakle, danas je prednost na našoj strani?
'Definitivno. Ova Hrvatska je bolja od one, igrači su poletniji, mlađi, imamo ekstra klase. Osim toga, atmosfera me podsjeća na onu iz 1998., ne samo u momčadi, već i na ulici, među navijačima. Osjeća se pozitiva, ali i veliki zanos.'
Ali s takvim zanosom igra i Meksiko?
'Slažem se, ali objektivno, Hrvatska je u svemu bolja. Od igre '1 na 1', kombinatorike, skok-igre, talentiranija je, raznovrsnija. I siguran sam, ako pokažemo 70 posto iz utakmice s Kamerunom da će Hrvatska slaviti.'
Što bi, osim što Meksiku odgovara i remi, mogla biti prednost Herrerine momčadi?
'Prednost im je, ali ne prevelika, jer mi smo i prije prvenstva znali da ćemo u toj utakmici morati ići po pobjedu. Ono što sam rekao za Argentinu i Brazil, isto vrijedi i za njih. Nemaju igrača ekstra klase. No kompaktni su, homogeni, borci. Igraju s puno kratkih dodavanja, orijentirani su više na defenzivu, ali često iz linije 5-3, prelaze u liniju 3-5, to jest s puno više igrača dolazi pred protivnički gol. Nemaju previše talenta i ideje, ali trkački su jaki, orijentirani na kontranapade.'
I na golu imaju vratara, Guillerma Ochu, koji je u stanju braniti čudesno?
'Slažem se. Ima svoj stil branjenja, kojeg je pokazivao i u Ajacciou. Brz je i miran, nije previše visok, ali je elastičan. Nadam se da neće imati takav dan protiv nas, a još bi našim napadačima savjetovao da ga pokušaju iznenaditi udarcem iz daljine.'
Osim toga, ni 'rat' nam ne bi odgovarao?
'Bilo bi sjajno kada bi uspjeli imati kontrolu lopte, s puno pas-igre, otvarati bokove, pokušati im doći iza zadnje linije, a onda i u skok-igri, u kojoj imamo sjajnog Mandžukića, tražiti pogodak.'
Pobijedi li Hrvatska, ždrijeb bi nam dodijelio Nizozemsku ili Čile. S kime bismo lakše igrali?
'S Nizozemskom. Još u prosincu sam rekao kako bi Čile mogao biti momčad iznenađenja, te da bi se Španjolskoj moglo dogoditi upravo ovo što joj se dogodilo. Španjolci su se zamrznuli, imaju znanje i kvalitetu, ali kao da više nemaju snage. Čile je pak osam godina slagao ovu momčad, imaju karakter, ubadaju, igraju bez straha, vjeruju u ovo što rade, a imaju i nekoliko odličnih igrača, od Vargasa, Sancheza, Isle, Vidala... No pustimo sad njih, neka Hrvatska prvo pobijedi Meksiko pa ćemo onda razmišljati o njima', zaključio je Mirko Jozić, veliki nogometni znalac, koji je najblistavije trenutke trenerske karijere imao upravo u Čileu.