Meksiko očekujemo u 3-5-2 postavi, u prve dvije utakmice nije bilo izmjena, tako da će Miguel Herrera nastaviti vjerovati svojim izabranicima. Upravo zbog svog stila igre nama bi mogli biti jako nezgodan match-up. Klasična 3-5-2 formacija za svoju posljedicu ima zbijenu sredinu i nemogućnost dupliranja bokova. S druge strane često svoju najveću kvalitetu vidimo u kreativnoj sredini, a manu u nedostatku klasičnih krilnih igrača. Uračunajmo u priču kako je Meksiko poprilično ubojit iz kontranapada koje vuče kroz sredinu, a nama se branjenje istih pokazuje kao rak rana, izgleda kako imamo probleme u najavi. Međutim ne treba zaključivati na prečac.

Najvažniji igrač u meksičkoj veznoj liniji na ovom prvenstvu je Vasquez, koji se sjajno nadopunjuje s Guardadom i Herrerom. Dok im on čuva leđa i pruža stalnu pas opciju njih dvojica imaju više slobode u igri i iznimnom energijom mogu raditi probleme svakom protivniku, kako okomitošću u napadu tako i agresivnom igrom u fazi obrane. Iza njihovih leđa je trio Rodriguez, Moreno i Marquez. Rafa Marquez je i u ovim poznim igračkim godinama klasa koja svoje znanje i mirnoću, osim u oduzimanju lopte i suzbijanju protivničkih napada, koristi i u započinjanju napada iznošenjem lopte. Naprijed je tandem Peralta i dos Santos, a s klupe vreba vječita zamjena Chicharito. Njih dvojica savršeno surađuju, pomažu u obrani ometajući stopere i zadnje vezne, te su posebno opasni kad im se ostavi previše prostora između linija gdje svojim križanjima unište obranu.

No, kad im se taj prostor oduzme, kad stoperi iziđu visoko a vezni igrač ostane blizu, svakako su ukrotivi. Na vratima je siguran Ochoa koji je protiv Brazila pružio partiju života. Za kraj smo ostavili ključne ljude za današnju utakmicu: Layuna i Aguillara. S bekovskih pozicija oni rade ogromne probleme kad se priključuju napadu, dok su protiv Brazila bili odlični i u obrambenoj fazi igre.

Kako su Layun i Aguillar ključ, ništa manje važni nisu ni naši igrači na širokim pozicijama: Pranjić i Srna, te Olić i Perišić. Olić i Perišić su dosad pokazali zavidnu napadačku formu, ali će morati biti jako disciplinirani i pratiti ovu dvojicu u napadačkim izletima i tako nadoknaditi meksičkog igrača viška u veznom redu. S druge strane Pranjić i Srna će morati biti agresivni u priključivanju napadima kako bi stvorili situacije 2 na 1 na stranama. Kako u fazi obrane formacija 3-5-2 prelazi u 5-3-2, u situacijama gdje bekovi dolaze visoko Herrera i Guardado su ti koji imaju zadatak preuzeti ih, stoga takva agresivnost Srne i Pranjića može pružiti mjesto i dah našim kreativnim igračima na sredini terena.

Gdje je prilika? Bitno je ne stajati duboko u obrani jer se tako bekovi mogu slobodno priključiti i igrati napad kakav njima odgovara. Najbolji način da ih se ograniči jest visok presing, na njihovu agresivnu sredinu odgovoriti agresijom i pritiskom na zadnju liniju. A ima li boljeg igrača za to od Mandžukića? Njegov pritisak prema Marquezu će uzrokovati nemogućnost da Rafa šalje dijagonale kojima počinje napad, time možemo lagano dobivati lopte za nastavak posjeda. Nastavak posjeda znači da će naši bekovi imati slobodu priključivanja, a to znači stavljanje Layuna i Aguillara pod dodatno opterećenje. Međutim takav izbor nužno zahtjeva i prilagodbu Kovačevih planova.

Uz Modrića i Rakitića nužno je imati i defenzivno odgovornijeg igrača, barem nekoga tko može odgovoriti trkom ili agresivnošću. Igra Brozovića ili Vukojevića umjesto Kovačića ili Sammira je jako bitna jer takav igrač u sredini nadopunjuje Mandžukićev (pa i Olićev) rad u napadu. Međutim, koristan je napadački jer donosi i sigurnost za priključivanje bekova napadu, bez njega bekovi moraju ostati dublje jer su tada oni ti koji pomažu stoperima da ne ostanu 2 na 2 sa Peraltom i dos Santosom. U tom slučaju s klupe imamo i plan B, uvođenje Kovačića koji može driblingom i svježinom napraviti razliku u slučaju da rezultat ne bude po planu. Također ne smijemo zaboraviti Rebića, velike su šanse baš on bude odlučujuća figura koja će napraviti razliku na krilu i odvesti nas u drugi krug.

Koliko se god Meksiko činio kao nezgodan protivnik, ni mi njima nismo zgodni. Obje ekipe imaju svoje prednosti i mane, ostaje pitanje koji će izbornik uspjeti nametnuti svoj plan. Meksiko bodovno ima 'pole-position', no često baš na te ekipe više utječu oni naslovi s početka koji sigurno bombardiraju i meksičke portale. Uz dodavanje igrača sredine terena koji će nam pomoći nametnuti željeni ritam i preseliti bitke na dijelove terena u kojima se mi želimo boriti, dojma sam da je Meksiko itakako savladiv.