Pred nama je noć u kojoj će Dinamo preplivati Dunav ili se u njemu utopiti. Naravno, Europska liga ne bi bila nikakva katastrofa – u natjecateljskom smislu čak bi mogla biti sjajna za Dinamo, jer uz povoljan ždrijeb (a klupski koeficijent mu gotovo sigurno donosi drugi jakosni 'šešir'!) 'modri' bi imali lijepe šanse za prolaz i skidanje kompleksa prezimljavanja u Europi. Međutim u igri je ogroman novac i nakon dvije sezone među elitom drugorazredno natjecanje bi u klubu sigurno bilo doživljeno kao neuspjeh. Pogotovo zato što im na putu stoji Austria – suparnik za kojeg još uvijek, i nakon što ih je u Zagrebu nadigrao i porazio, misle da je slabiji od njih.

Najave koje dolaze iz Dinama vrlo su optimistične i borbene: one govore o boksačkom meču koji će završiti nokautom (Šimunić), molitvi i boju za naciju (Addy), o tome da je Dinamo jednostavno bolji (Krznar) i iznenađenjima koja se spremaju (Zoran Mamić). 'Ne možemo odigrati još jednu tako lošu utakmicu', kaže sportski direktor i v.d. trenera. 'Dinamo će biti puno agresivniji, življi i čvršći.'

Lijepo, ali kako bi se to moglo konkretno manifestirati? Što se u ovih šest dana promijenilo osim što je trener smijenjen i izvrgnut ruglu kao glavni krivac, a zamijenjen dvojicom ljudi od kojih jedan nikad nije samostalno vodio utakmicu, a drugi je prije tri dana na 'vrućem' gostovanju kod zadnje momčadi lige otkrio da je 'zanimljivo' biti trener?

U Maksimiru je Dinamo prije svega bio taktički poražen, jer trener Bečana Nenad Bjelica dobro je proučio igru 'modrih' i svoju postavio prema tome. Bilo je posve očito da Jurčić to nije učinio, već je očekivao da je Dinamo dovoljno jači da svojom igrom dođe do pobjede, bez puno prilagođavanja suparniku. Međutim problem je u tome što 'modri' nikakvu posebnu igru ni nemaju – većinom se to svodi na individualne poteze ili kratke kombinacije. Nemaju je već godinama, što je posljedica niza faktora: čestog izmjenjivanja ispodprosječnih trenera, nedostatka prave konkurencije u ligi, puno kadrovskih promjena u momčadi, općenito 'specifične' atmosfere oko kluba i tako dalje – dalo bi se tu još nabrajati.

Nije Dinamo bio ništa lošiji u Zagrebu protiv Austrije nego u drugim utakmicama ove sezone. Razlika je bila jedino u tome što je suparnik bio znatno bolji od slabašnih rivala s kojima se dotad susretao: dobro organizirana Bjeličina momčad znala je identificirati i neutralizirati glavne prijetnje. Nije Dinamo izgubio (samo) zbog Jurčića – izgubio je jer je nedovoljno dobar, koliko god to možda bilo teško za prihvatiti.

Ono što mnogi ne žele pojmiti kad podcjenjuju bečku Austriju i austrijsku ligu je to da u njoj postoji Red Bull Salzburg – klub koji ima više novca i bolje igrače od Dinama. Po Transfermarktu, koji svi toliko volimo navoditi kao izvor, njegova je momčad za sedam milijuna eura vrednija od Dinamove – ali prvak je Austria. Usto treba spomenuti i da su obje spomenute austrijske momčadi u ovu sezonu ušle u praktično istim sastavima, dok se Dinamov puno promijenio.

No pokušajmo i mi biti optimisti te vidjeti čime bi to Dinamo mogao iznenaditi suparnika i preokrenuti ishod ovog kvalifikacijskog para. Svaka ad hoc drastična promjena formacije bila bi potpuno pacerski potez koji bi vjerojatno samo dodatno zbunio igrače i učinio momčad ranjivijom. Ni uvrštavanje Sammira u početnu postavu ne bi bilo to veliko iznenađenje, jer riječ je o najkreativnijem igraču i ključnom članu udarne postave – to što je po tjelesnoj spremi trenutno na veteranskoj razini, druga je priča.

Jedino što bi eventualno moglo imati smisla je guranje Alena Halilovića u vatru. I to u sredini, iza špice. Ondje bi mogao dobiti više prostora (kako za proigravanje, tako i za šut) nego što ima na krilu suprotnom od njegove jače noge – ondje se redovito zabija i u domaće braniče i gubi lopte od njih, pa gdje ne bi od reprezentativca Suttnera, koji se vraća umjesto Leovca. Halilović, uostalom, po igračkim karakteristikama nije krilo niti ima puno smisla tražiti od njega da to postane. Ovo bi mogla napokon biti velika utakmica Dinamovog wunderkinda

Ali da bi se to dogodilo i da bi lopte uopće došle do njega, vezni red morao bi funkcionirati neusporedivo bolje nego u Zagrebu. Priče o tome kako će Dinamo 'kontrolirati igru, dominirati i raditi pritisak' (Mamić) i kako je potrebno brže prenositi loptu (otprilike svi koje se nešto pita) samo su lijepe želje ako nema plana kako ih ostvariti. Austria je u prvoj utakmici izolirala Dinamove središnje braniče od sredine, agresivnom igrom zatvorila opasniji 'modri' desni bok i preusmjerila igru preko lijevog, gdje ordinira Pivarić. Pored Hollanda, Madera i Stankovića 'modri' se veznjaci nisu baš naigrali.

** sve članke komentatora tportala Aleksandra Holige možete pročitati OVDJE

Austria se ni u ovoj utakmici nema razloga bitno drugačije postaviti, ali Dinamo ima. On mora preuzeti rizik – jer, kako je govorio Guardiolin mentor Juanma Lillo, 'najriskantnije je uopće ne riskirati'... No Dinamo neće ostvariti rezultat zato što to odjednom više 'želi', zato što je 'ranjena zvijer' najopasnija; neće ni po 'Duhu Svetom' zato što se navijači po Addyjevom naputku mole za njega, niti može preko noći postati 'agresivniji, življi i čvršći' ili odjednom naučiti brže prenositi loptu nego što to godinama radi. Njegov će uspjeh ovisiti o tome može li naći rješenja za probleme koje mu je Austria stvorila – bilo na bokovima, bilo u sredini.

Na bokovima će vrlo vjerojatno biti isti ljudi i jedino bi trenerove instrukcije da nešto drugačije rade mogle pomoći. U sredini će, međutim, biti drugačije. Zvonko Pamić nije ni otputovao u Beč, a nerealno je očekivati da bi u ovakvoj situaciji mogao zaigrati Leko ili pak Brozović. Čini se logičnim da će zadnji vezni biti Ademi, dok će se na prednjem riskirati ili sa Sammirom ili s Halilovićem. Budući da je Husejinović već nebrojeno puta pokazao da nije igrač kakav je Dinamu potreban za europsku razinu, treće bi mjesto u sredini trebalo pripasti Antoliću koji bi donio dodatni pritisak na Hollanda, ali i morao pokrivati jako puno prostora.

Osim ako Mamić & Krznar misle da mogu istovremeno staviti i Sammira i Halilovića, u kojem slučaju mogu unaprijed potpisati novi poraz – nesposobnost igranja u visokom ritmu i vrlo loša defenzivna organizacija prednjih igrača ionako je jedan od najvećih problema ove momčadi. Ali kako god okrenete, rizik je veliki – svaki protunapad puno bržih i okretnijih Austrijanaca predstavljat će veliku opasnost za nesigurnu 'modru' obranu.

Dinamo do rezultata može doći rješavanjem barem jednog od spomenutih problema iz prve utakmice ili na 'ludilo' i individualnu kvalitetu, ali tada to treba pokazati već na početku – što dulje bude čekao, to će superiorna organizacija domaćina sve više izlaziti na vidjelo. Ako se rano povede, onda se ima čemu nadati.

No koliko je sve to realno i koliko su Dinamovi privremeni treneri sposobni preokrenuti mentalitet momčadi u ovako kratkom roku? 'Momčad je ogledalo trenera. Ako je on čvrsto na zemlji, onda je i momčad. Čeka nas novih 90 minuta teške borbe, ali spremni smo... Spremni smo za sve situacije', kaže Nenad Bjelica.

'U Dinamu su uvjereni da mogu proći. Ako nas ponovo žele podcijeniti, neka to i učine. Mi ćemo im odgovoriti na travnjaku', tako priča austrijski trener. A Hrvati će vjerojatno pričati da su bolji od njegovih čak i nakon što ispadnu.

* SVE GOLOVE I SAŽETKE LIGE PRVAKA MOŽETE POGLEDATI OVDJE!