Pita se Mac, analitičar s portala Tribina.hr, koji objašnjava zašto se prvom porazu protiv Real Madrida ne treba toliko čuditi, baš kao što ne bi bilo tako čudno niti da Bayern ispadne. Uostalom, još nitko nije obranio titulu u Ligi prvaka:

'Zašto je to toliko šokantno da se o jednom porazu koji još uvijek ne znači eliminaciju priča tako kataklizmički, kao da je svijet nogometa okrenut naglavačke?

Stvar je jasna. Sve što Bayern ove sezone napravi se neminovno uspoređuje s prethodnom sezonom Juppa Heynkckesa u kojoj je osvojeno sve. Iznad toga jednostavno ne ide. Ako izuzmemo nekakve nebitne Superkupove, ne postoji to što Pep Guardiola može napraviti da nadmaši prošlogodišnji rezultat, u najboljem scenariju ga može izjednačiti. To vam je kao da jedan dan spavate sa Irinom Shayk. Taj dan ste za sve kralj kraljeva, ali ako drugi dan spavate s Beyonce neće vam ponovno svi govoriti

da ste kralj, morate izmisliti nešto novo ili drugačije. I što onda preostaje Guardioli i njegovoj širokoj bazi fanova, nego se gurati na mjesto koje čovjek u nogometu ne zaslužuje, mjesto revolucionara, vođe, genija? Preostaje im jedino da se progura ideja da je igra ono što je Pep promijenio i nadogradio, da je Bayern sad potpuno nepobjediv i da je najbolja momčad u povijesti nogometa.

Po mnogima, najbolja momčad svih vremena je Messijeva Barcelona koja je na najvećoj sceni igrala od, otprilike 2008. do 2011., a trener je bio Guardiola. Zašto Messijeva, a ne Pepova? Guardiola je došao za kormilo momčadi koja je upravo ulazila u svoju točku usijanja. Messi, neosporno najbolji igrač svijeta barem tih godina, je ostavio iza sebe ozljede i mlade godine i postao stroj za golove koji uz to još i čini suigrače boljima. Andres Iniesta je formu uzdigao do prvog veznjaka svijeta koji kreira igru i Barcelone i Španjolske baš u to isto vrijeme kad je Messi procvjetao. A sve je to jedva dočekao Xavi, genijalni veznjak koji je cijelo desetljeće čekao da u Barceloni dobije vrijednosti koje će i njegove lopte učiniti konačno relevantnima.

Zašto je ovaj Bayern samo 'siromahova verzija' one Barcelone? Jer nema Messija, Inieste i Xavija u svojim najboljim izdanjima. Ima Riberya koji na najbolji svoj dan nije ono što je bio Iniesta, ima Robbena koji nije i ne može biti Messi i ima vezni red u kojem Guardiola od Lahma, Schweinsteigera i ostalih pokušava stvoriti klonove Xavija, ali koliko god se trudio i koliko god oni dostizali Xavijeve brojke točnih dodavanja i dodira, nikad neće moći duplicirati učinak koji je Xavi imao na igru Barcelone.

Ono što razlikuje Barcelonu i Bayern je svrha igre. Tiki-taka, ples s loptom koji je Barcelona provodila, koji se bazirao na milijun malih dodavanja je imao svrhu čim prije naći rupu u obranama i proturiti loptu Messiju. Ako je trebalo 10 puta dodati dodalo se 10, ako je trebalo 100 bilo je 100. Ali bilo je inicijative da se to napravi. U današnjem Bayernu su dodavanja postala sama sebi svrha. Dok je Barca koristila dodavanja kao sredstvo da se ojača igra, Bayern koristi igru kao sredstvo da se čim bolje dodaje.

Lahm ubilježi 100 dodira i dodavanja, ali od njih nema nikakve koristi, većina ih je samo uokolo ili iza. Guardiola u Barceloni, kad je počinjao s Fabregasom ili Messijem kao 'lažnim devetkama' nikad nije, ili tek jako rijetko, morao na poluvremenu mijenjati formaciju jer ne ide. U Bayernu je to gotovo pravilo, pokuša se sa Götzeom ili Müllerom, ali ne ide, pa se na poluvremenu uvodi Mandžukića i Pizzara da spase stvar. Zašto ne ide? Zato jer Robben, Ribery i ostali nisu i nikad neće biti Messi, Xavi i Iniesta iz najboljih dana. Oni su kvalitetni igrači koji u bilo kojem sustavu mogu uspjeti, ali nisu kalibar igrača koji će toliko izrazito činiti druge boljima kao što je Barcin trojac to činio među sobom i ostalim suigračima.

I zato je bez veze da se poraz od Reala gleda kao iznenađenje jer on to ne može biti. Real Madrid se, kada je bio dosta slabiji, solidno nosio i s tom Pepovom Barcelonom, pa nema razloga da se sad pojačani ne bi mogli nositi s mini-Barcelonom iz Munchena. A 'genijalac' koji Bayern vodi s klupe je nemoćan to promijeniti jednako kao što je bio nemoćan preokrenuti Barcelonu kad je počela padati.

Sada ga može izvući puno bolja partija Riberyja ili prorađeni golgeterski instinkt Mandžukića, može ga izvući bolja individualna partija Robbena, ali njegove ideje, beskrajna dodavanja i bilježenje 'stotki' svojih veznjaka u dodirima i točnim loptama mu neće pomoći baš ništa. To je igra koja je jednom davno uspijevala zahvaljujući trojici najboljih nogometaša svijeta u tom trenutku, a kad se taj recept prepusti Riberyju, Robbenu i Lahmu imate samo siromahovu verziju te momčadi, najveće momčadi svih vremena.