Još prije deset godina Ivan Ostoić, tadašnji predsjednik varaždinske Invalidske komisije, a zatim ovlašteni vještak varaždinske Područne službe HZMO-a, kao i tadašnji predsjednik Odjela medicinskog vještačenja u HZMO-u dr. Drago Rubala te još neke osobe, prijavljeni su zbog 'nepravilnosti' u radu varaždinskoj policiji. I nije ih prijavio bilo tko, već Vilim Habuš, dugogodišnji čelnik varaždinske Područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Usprkos tome, gotovo ništa se nije događalo sve do ovih dana. Kako to?
U prostorijama PU varaždinske kriminalističkom službeniku 8. rujna 2000. godine Habuš je rekao da raspolaže saznanjima prema kojima skupina osoba fiktivno izdaje rješenja Invalidske komisije u Varaždinu i Zagrebu radi ostvarivanja povlastica koje proističu iz statusa invalida, kao što su carinske povlastice za uvoz automobila i prijevremeni odlazak u mirovinu.
Takva, krivotvorena rješenja, koja su koštala od 1.000 do 2.500 nekadašnjih njemačkih maraka, izdavala su se u dvije faze. Prva je, prema Habušu, bila do početka 1997. godine do kada je postupak dobivanja rješenja za invaliditet rađen samo na razini Invalidske komisije u Varaždinu, bez Zagreba. Tada su 'provjerene' osobe u Ludbregu, Ivancu, Novom Marofu i drugim sredinama pronalazile one koji su bili voljni platiti status invalida. Samo je jedan varaždinski poduzetnik, kako je tvrdio Habuš, znao na dan 'riješiti' desetak predmeta o invalidnosti tako da je dolazio u urudžbeni zapisnik Invalidske komisije s bianco ispisanim nalazima i osobnim iskaznicama 'pacijenata', nakon čega su službenice unosile osobne podatke…
Druga faza, kako je tvrdio Habuš, počela je 1997. godine. Skupina je i dalje na isti način provodila sve u Varaždinu, ali je kompletan pregled prolazio 'kontrolu' u Zagrebu, konkretno kod dr. Rubale. Zbog toga je povećan iznos novaca koji se tražio od 'pacijenata', organiziraju se 'fešte' za zagrebačke veze… Počinju se izdavati rješenja za uvoz automobila koja se nigdje ne urudžbiraju, odnosno za takva rješenja ne postoji nikakva medicinska dokumentacija ili dosjei pri varaždinskoj Invalidskoj komisiji. Međutim, nakon splitskog slučaja u kojem su otkrivene nezakonitosti u tamošnjem HZMO-u, počinju se sređivati dosjei tako da se popunjavaju medicinskom dokumentacijom koju krivotvore neki liječnici. Da bi potkrijepio svoje tvrdnje, Habuš je iznio i nekoliko primjera, pa je dogovoreno da će dostaviti imena svih osoba koje su tijekom 1997, 1998, 1999 i 2000. godine stekle status invalida zahvaljujući nalazima sumnjivih liječnika.
Usprkos ovoj prijavi, ništa nije dogodilo. Čak ni smjene u HZMO-u, a kamoli sudski rasplet. Kako to, pitali smo varaždinsku policiju i varaždinsko državno odvjetništvo još prošle godine.
'Nakon provedene kriminalističke obrade nad Vilimom Habušem, Ivanom Ostojićem te Zorom Jurišagom, 30. kolovoza 2000. podnesena je varaždinskom županijskom državnom odvjetniku kaznena prijava zbog kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. U tom smislu, kompletni materijal je u vidu kaznene prijave proslijeđen navedenom državnom odvjetništvu', odgovorio nam je 29. rujna 2010. Rade Sitar, načelnik PU varaždinske.
Nešto drukčiji odgovor dobili smo iz varaždinskog Županijskog državnog odvjetništva kojemu smo proslijedili i zabilješku razgovora s Vilimom Habušem.
'PU varaždinska podnijela je 4. listopada 2000. godine kaznenu prijavu protiv Ivana Ostoića zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Prijava se odnosi na utvrđivanje invalidnosti radnika TD Noma iz Novog Marofa. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu donijelo je 8. studenog 2000. godine rješenje o odbacivanju ove kaznene prijave. Ovom državnom odvjetništvu nije podnijeta kaznena prijava u svezi sadržaja zabilješke koju spominjete. Predmetna zabilješka ne nalazi se u našem spisu niti je ikad zaprimljena u državnom odvjetništvu, odgovorio nam je 5. listopada 2010. Darko Galić, glasnogovornik Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu.
Po svemu sudeći, slučaj lažnih invalidnina u Varaždinu puno je složeniji i vjerojatno nadilazi aktualne sumnje i istrage. Zoran je to primjer, kako se čini, prije svega (ne)rada tijela progona, točnije njihove zlouporabe koju su provodili utjecajni pojedinci, zbog čega je korupcija u nas poprimila tolike razmjere.
Među osobama koje je Habuš prijavio nema njegovog zamjenika Željka Petrovića, iako je on jedini u Varaždinu osuđen zbog lažnih invalidskih naknada. Naime, nakon što ga je policija prijavila da je 1998. u više navrata popunio obrasce neophodne za isplatu privremene naknade desetorici osoba te ih unosio u sustav, uslijedio je proces u kojem je i osuđen. U postupku, tijekom kojeg ga nije prepoznao nijedan od lažnih invalida, Petrović je poricao kazneno djelo navodeći da je ponekad ispomagao referentima na traženje Vilima Habuša.
Na jednog umirovljenika 1,28 zaposleni
Hrvatska ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti u Europi - samo 57 posto, i to je jedan od naših najvećih problema budući da jednog umirovljenika trenutno ide samo 1,28 radnik. Tek je svaki peti umirovljenik odradio puni radni staž, gotovo je 200.000 povlaštenih mirovina, više od 90.000 umirovljenika mlađe je od 49 godina…
U nastojanju da pokušamo utvrditi razmjere kupljenih mirovina, koje od svih korupcijskih djela imaju možda najveće posljedice za državni proračun, pisali smo HZMO-u tražeći odgovarajuće podatke, no uvijek smo upućivani na objavljene statističke izvještaje iz kojih je teško razaznati tražene podatke.
Međutim, da su i u HZMO-u itekako bili svjesni razmjera lažiranja invalidskih rješenja koja su donošena i zbog tehnoloških viškova, svjedoči ne samo uvođenje drugostupanjske kontrole krajem 90-ih godina, nego i naredbe jednog bivšeg ravnatelja HZMO-a. Naime, on je u dva navrata izdao naredbu invalidskim komisijama da od svih zahtjeva za invalidsku mirovinu mogu pozitivno riješiti najprije sedam, a zatim svega pet posto prijava.
