Gizela Đureković već 31 godinu čeka da se pravna država pozabavi ubojstvom njezina supruga zbog kojeg je, 1987. godine, uslijedilo i sumnjivo samoubojstvo u Kanadi njezina sina jedinca Damira.

Suđenje dvojici udbaša, nekadašnjih gospodara života i smrti u komunističkoj Jugoslaviji, također je povijesno, jer u Hrvatskoj nikad nije provedena lustracija kojom bi se istražilo tko je odgovoran za politički teror na pojedincima koje je bivši režim proglasio svojim neprijateljima.

Ovo suđenje, s aspekta obavještajne zajednice povijesno je i po tome što nije baš uobičajeno u ozbiljnim civiliziranim državama da izručuju svoje obavještajce. Hrvatska je, doduše, pokušala biti jedna od 'ozbiljnih', ali nije imala snage ni argumenata za uspjeh. Bivša ravnateljica moćne britanske kontraobavještajne službe MI5 Stella Rimington, primjerice, u jeku političkog natezanja Hrvatske s Njemačkom i Bruxellesom oko izručenja Mustača i Perkovića, izjavila je: 'Nikad ne bih izručila čelnike obavještajne službe drugoj državi, bez obzira na to što se radi o stvarima iz doba komunizma. Ozbiljna država i ozbiljna vlada to ne rade, bez obzira na pritisak, prijetnje ili sankcije. Čak ni u slučaju izbacivanja iz Europske unije, iako do toga sigurno ne bi došlo.'

Hrvatska se, pokušavajući izvrdati obaveze iz europskog uhidbenog naloga, pravdala da time ne sprečava raskrinkavanje odgovornih za ubojstva hrvatskih emigranta, već da joj je to, baš naprotiv, u interesu te će zbog toga kao ustavnu kategoriju uvesti nezastarijevanje politički motiviranih i ostalih teških ubojstava. A nakon što to učini, otvorit će postupak protiv Mustača i Perkovića u Hrvatskoj. Ustavne promjene po tom pitanju završile su na slijepom političkom kolosijeku. Zbog nedoraslosti takvim šahovskim partijama, svi su im se manevri obili o glavu. Prvi je za Muenchen otišao Josip Perković. Uhićen je, kao i Mustač, prvog dana ove godine, a Njemačkoj izručen 24. siječnja. Njegov nadređeni Zdravko Mustač pridružio mu se četiri mjeseca kasnije, 17. travnja.

Šest mjeseci nakon Mustačeva izručenja, danas, 17. listopada, Perković i njegov šef prvi će put kao optuženici izići pred njemački sud, na kojem bi trebali provesti barem 61 raspravni dan. Minhenski sud predvidio je da će suđenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića iz 28. srpnja 1983. biti okončano do travnja 2015. godine. Uz njemačko tužiteljstvo kao sutužiteljica Perkoviću i Mustaču pojavljuje se Đurekovićeva udovica Gizela.

Mustačeva odvjetnica otkrila je nacionalnoj novinskoj agenciji Hini da će se njezin klijent braniti šutnjom. Za razliku od svoga podređenog Perkovića, čiji su njemački odvjetnici najavili žestoku borbu. Smatraju da tužiteljstvo nema ni motiv niti dokaze kojim bi argumentirali optužnicu protiv Perkovića.

Autorica netom objavljenje knjige 'Tuđman i Perković', novinarka Orhidea Gaura Hodak također smatra da je motiv najslabija karika njemačke optužnice budući da nije jasno argumentirano zašto bi šef hrvatske Udbe naručio ubojstvo Stjepana Đurekovića, koji nije igrao značajnu ulogu među hrvatskim disidentima niti je donosio ključne odluke u Ini da bi predstavljao prijetnju tadašnjem režimu.

No upitno je koliko su uopće, u bilo kojem slučaju, egzekucije političkih neistomišljenika u 'jednoumnim' režimima poput jugoslavenskog rezultat osobnih motiva visokorangiranih državnih špijuna koji su, po grubim procjenama, zapovjedno odgovorni za likvidacije čak šezdesetak hrvatskih emigranata.

Što se tiče ključnih svjedoka njemačkog tužiteljstva u ovom slučaju, Vinka Sindičića i Bože Vukušićasmatra se da će obrane lako osporiti njihovu vjerodostojnost. Prvenstveno, jer nijedan nema neka konkretna saznanja o Đurekovićevu ubojstvu. Osim toga, Sindičić je i sam bio Udbin egzekutor i već poznat po davanju nevjerodostojnih iskaza. Prošle je godine pak povukao svoj kompletan iskaz koji je dao na sudu u procesu protiv Krunoslava Pratesa, osuđenog za sudjelovanje u tom ubojstvu, navodeći da je svjedočio pod prijetnjama te skidajući odgovornost s Perkovića. Sindičić je potom netragom nestao i za njim je raspisana tjeralica.

Bože Vukušić u Njemačkoj je pak pravomoćno osuđen zbog ubojstva jednog Udbina agenta, a to nije jedina činjenica kojom će se pokušati osporiti njegova nevjerodostojnost.

Kako sada stvari stoje, Perkovića neće usositi ni njegov bivši kolega i podređeni iz Službe državne sigurnosti Branko Traživuk. Traživuk je 15. kolovoza 1992. u intervjuu beogradskoj Dugi otkrio identitet Udbina egzekutora Vinka Sindičića i progovorio o navodnoj umiješanosti Perkovića u Đurekovićevo ubojstvo. No kada je napokon u siječnju 2008. dobio priliku svoje tvrdnje potvrditi njemačkom tužiteljstvu, prema pisanju medija, istražiteljima je u Banjoj Luci rekao da 'nikad nije putovao u inozemstvo s J. P.-om, nikad nije čuo priču ni o kakvom ključu i nepoznato mu je da je J. P. komunicirao s Pratesom'.

O slučaju Đureković za Dugu je ispričao kako su on i Perković zajedno u lipnju 1983. iz Zagreba, preko Bruxellesa, s lažnim putovnicama otišli na zakazani sastanak s Pratesom u Luxembourg, negdje u blizini željezničke stanice. Ondje su se i razdvojili pa mu je Perković poslije navodno rekao što je bilo u pitanju – planiranje Đurekovićeva ubojstva i da mu je Prates dao kopiju ključa svoje tiskare u koju je Đureković često zalazio zbog tiskanja svojih knjiga. Traživuk je rekao da je dva mjeseca poslije pročitao u Vjesniku da je Đureković ubijen.

'Perković je bio strahovito revoltiran, jer je dobio tri-četiri informacije iz kriminalnog miljea s terena o tome što se priča o likvidaciji Đurekovića. Saveznom SUP-u uputili smo jedan memorandum u kojem smo ukazali na sve probleme koji proistječu iz jednog neodgovornog odnosa angažiranja grupe kriminalaca beogradskog podzemlja za izvršenje jedne takve akcije. Mi smo to mogli i sami učiniti, a ovo je bio 'grupni seks', kako smo ga zvali, jer su vrlo brzo započele i priče o tome na koji način vrbuju državne ubojice. To su zagrebački kriminalci znali kako crnogorska služba dolazi u Beograd, kako imaju neki konspirativni stan, u kojem se okupljaju Ratko Đokić, Tapi i Griška. To je bila amaterska obrana države', ispričao je Traživuk.

Perković i Traživuk bili su vrlo bliski, prema nekima su navodno bili i vjenčani kumovi, no među njima je puklo 1991. Naime, Traživuk je otkriven u operaciji Labrador kao jedan od brojnih operativaca KOS-a zaduženih za destabilizaciju nove hrvatske vlasti. Potom je s ostalim 'labradorima' izručen Beogradu, odnosno razmijenjen za zatočene vukovarske Hrvate. Traživuka je, piše novinarka Gaura Hodak u svojoj knjizi, posebno pogodila činjenica što se Perković stavio u službu nove hrvatske države na čelu s Franjom Tuđmanom.

'Tako su se neobjašnjivo lako na istoj strani našli i ranjene zvijeri u bijegu i njihovi goniči, čime je ostvareno toliko željeno povijesno pomirenje ustaša i komunista', zaključio je cinično Traživuk u svom intervjuu Dugi.

'Perkovića obično opisuju kao čovjeka koji je bio dobar i komunistima, i Tuđmanu, i Šušku i Mesiću, a i Josipoviću, da je čovjek kojeg voli svaka vlast. Iz razgovora s osobama koje su 90-ih obnašale najviše funkcije u državi shvatila sam da taj fenomen objašnjava gruba politička realnost: svaki sustav treba takve ljude', ispričala nam je autorica knjige o Perkoviću. Dodaje da to, naravno, ne znači da ih zbog njihove povijesne uloge treba abolirati odgovornosti za zločine kojima su kumovali. 'Treba ih naprosto promatrati u kontekstu vremena i okolnosti u kojima su djelovali', napominje.

Orhidea Gaura Hodak vjeruje da će se tijekom suđenja u Njemačkoj razjasniti sve informacije ključne za slučaj ubojstva Stjepana Đurekovića. 'Tijekom postupka sigurno će iskrsnuti neki novi elementi. Makar u onom dijelu koji se tiče važnih karika u lancu izdavanja naredbi za izvršenja ubojstava. Nije isključeno da na vidjelo izbiju i neke informacije o tome čije su još tajne službe bile uključene u udbaški rat protiv hrvatske emigracije i obratno', kaže naša sugovornica.

Smatra da je za hrvatsku javnost i za Josipa Perkovića, ako se pokaže da je nevin u ovom slučaju, bolje da je suđenje u Njemačkoj. Jer bi se u odluku hrvatskog suda uvijek sumnjalo: i jedna i druga strana bi je tumačile kao pristranu.