Polaganje kamena temeljaca omiljen je građevinski zahvat hrvatskih političara od pamtivijeka. Nema onoga tko je bio na vlasti, a da bar jedan kamen nije zakopao. Kao da je kaciga na glavi, lopata u ruci i skupo odijelo prirodno bauštelsko okruženje. Bilo je tako nekad, a ni danas nije drukčije.

Svatko tko je imao tu nesreću da ga život nanese na zagrebačku Kliniku za tumore, odnosno nekadašnji Središnji institut za tumore i slične bolesti, sigurno je shvatio zašto se političari češće liječe u inozemstvu nego u Hrvatskoj.

Ambulante u podrumu, hodnici natrpani pacijentima, skučene sobe, redovi za čekanje na kemoterapiju u kojima se zna stajati nekoliko sati, za liječnike gotovo nemogući uvjeti za rad.

A sa strane Ilice još uvijek stoji tabla s čvrstim rokom završetka radova na novom krilu – veljača 2008.

'Početak priče oko novog krila Klinike ne datira iz ovog stoljeća. Za to se treba vratiti u 1986. godinu, kada je napravljen projekt. Međutim, s radovima se počelo još 1990, kada je izbetonirana deka na prizemlju i onda sve staje jer počinje rat', ispričao nam je zamjenik ravnatelja Klinike prim. mr. sc. Danijel Došen.

Rat je prošao, iza njega izmijenilo se nekoliko vlada i tek 2005. godine shvatilo se da bi s Tumorima trebalo nešto učiniti.

'Te godine revidiran je projekt iz 1986. godine i negdje u siječnju 2007. krenuli su radovi. Bilo je predviđeno da sve bude gotovo do jeseni 2008, pa je onda prolongirano za početak 2009, da bi na koncu sve bilo prebačeno za početak ove godine', ističe Došen koji je na Klinici od 1973, a ona je otvorena nekoliko godina ranije.

No ni početak 2011. nije donio toliko željeno otvaranje novog krila koje bi olakšao rad liječnicima, osoblju i, prije svega, boravak pacijentima.

'Zgrada je sada u fazi tehničkog prijema. Mislim da bi bilo realno očekivati da se sve zgotovi ovog ljeta. Još čekamo namještaj. Medicinska oprema, izuzev nekih sitnijih stvari i CT uređaja, stigla je.

Kada sve bude gotovo, pacijente će dočekati sobe s vlastitim sanitarnim čvorom, broj operacijskih sala povećat će se s tri na pet. Liječnici će imati kvalitetnije uvjet za rad u kojima će moći obraditi više pacijenata', mišljenja je Došen.

Zašto su se radovi toliko rastegnuli, Došen kaže da je na to teško dati jednoznačan odgovor. Ono što je sigurno jest da novac nije bio upitan jer financiranje je bilo osigurano od sredstava Europske banke za obnovu i razvoj.

'Splet različitih okolnosti utjecao je da se sve toliko rastegne. Kao i uvijek, ima tu i politike, birokracije, ali najvažnije je da se sve konačno privodi kraju.

Cijena cijelog projekta bila je cca. 150 milijuna kuna. Sto je bilo predviđeno za gradnju, a 50 za opremu. Gradnja je, na kraju, stajala nešto manje. Bolje da se završi ikad nego nikad', zaključio je Došen.

Za gradnju zagrebačke Arene koja je proglašena projektom od državne važnosti, a danas uglavnom zjapi prazna, trebalo je petnaest mjeseci. Klinike i bolnice to očito nisu, pa im zato treba duže.