Zagrebački holding pokrenuo je dva spora protiv tvrtke TŽV Gredelj. U prvom traži odštetu za štetu napravljenu na nekretnini vrijednoj 88,2 milijuna eura, a u drugom ZGH traži pet milijuna kuna naknade za bespravno korištenje prostora. U Gredelju tvrde da ničeg spornog nema, a za to vrijeme nekretnina dio koje je proglašen spomenikom kulture, zajedno sa 13 strojeva koji imaju status kulturne baštine, u središtu Zagreba propada
Mrtvi kapital. Te dvije riječi možda najbolje opisuju ono što je danas ostalo od prostora Strojarnice državne željeznice u Zagrebu poznatije pod nazivom TŽV Gredelj, smještene južno od Glavnog kolodvora. Sestrinska tvrtka Hrvatskih željeznica preselila se na periferiju u Vukomerec, a na 13 hektara zemljišta u središtu Grada od kulturnog dobra ostala je pustoš.
'Gredelj danas izgleda kao da je nad njim napravljeno prekomjerno granatiranje', ustvrdio je za govornicom Gradske skupštine prošlog tjedna predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga Ivo Čović.
Izrečeno možda zvuči pretjerano, ali nije daleko od istine. Prostor na kojem se do prije deset mjeseci servisiralo i proizvodilo lokomotive, vagone i tramvaje izgleda potpuno apokaliptično.
Na halama nema vrata, tračnice su počupane, pragovi posuda razbacani, prozori porazbijani, od konstrukcija metalnih stepenica ostali su samo obrisi, javna rasvjeta u čitavom krugu ne funkcionira, što ne čudi jer jedva da su i žice u utičnicama ostale.
Da se tu nekad proizvodilo i radilo, svjedoči tek desetak antiknih strojeva, kojih se vlasnik odrekao, a Ministarstvo kulture ih proglasilo zaštićenim kulturnim dobrom, polovični posteri obnaženih ljepotica iz osamdesetih iz te natpis 'Živio 1. maj' na ulazu jedne od radionica.
Urbano ratovanje
'Nema nam druge nego da ovdje otvorimo paint ball klub 'Urbano ratovanje', sarkastično nam govori Goran Krmpotić, direktor Zagreb Centruma, tvrtke kćeri ZGH-a koja je sredinom travnja preuzela brigu o Gredelju, dok šećemo kompleksom.
'Evo vidite, u siječnju, kada sam prvi put došao, ovdje je bio i montažni pogon. On više ne postoji. Zapravo ne postoji evidencija ničega što je TŽV Gredelj iznio, a ništa zapravo nije ni smio. Za svako građenje i rušenje potrebna je dozvola.
Na većinu naših dopisa njihov predsjednik uprave Ivan Tolić se oglušio. Kad je TŽV Gredelj otišao, promijenili smo zaštitarsku službu i moramo se pozabaviti dovođenjem struje i osiguranjem kompleksa', pojašnjava Krmpotić.
Grad je, podsjetimo, lokaciju kupio 2006. godine za 88,2 milijuna eura – plativo u deset rata. Kako je to predstavljalo veliko opterećenje za proračun, gradonačelnik Milan Bandić, koji je u tom trenutku bio bog i batina u ZGH, prebacuje sve obveze na megatvrtku koja je danas vlasnik parcele. Iako je, tvrde u ZGH, TŽV Gredelj iz bivše tvornice morao izići još u ljeto 2010, to se dogodilo tek u travnju ove godine.
Dogovor ili sporovi završavaju na sudu
'S tvrtkom TŽV Gredelj imamo dva spora. Prvi je vezan za uništenje nekretnine koju smo kupili. Zbog toga je sud odredio vještaka za građevinarstvo koji mora kvalificirati i procijeniti štetu koja je nastala od početka ove godine do danas.
Kolika će ona biti, znat ćemo kad procjena završi. U drugom sporu tražimo od Gredelja naknadu za korištenje prostora u kojima je bespravno bio posljednjih devet i pol mjeseci. Tu potražujemo oko pet milijuna kuna', ističe Krmpotić i dodaje da sudski sporovi još nisu pokrenuti i da još uvijek nude TŽV-u Gredelj mogućnost dogovora.
Gradski politički kuloari bruje da se 'čišćenjem' svega što se moglo prodati na sekundarnom tržištu sirovina Tolić
zapravo osvetio svojim bivšim poslodavcima. Naime, prvi čovjek TŽV-a Gredelj otišao je s mjesta direktora ZET-a, a potom i s mjesta člana uprave ZGH-a nakon razmirica s Čovićem.
U ZET je, pak stigao, na Bandićev poziv, s mjesta šefa Gredelja, i to nedugo nakon što je Grad od te tvrtke kupio nekretninu bivše tvornice.
Svijet nije počeo kad je Krmpotić postao šef
'To su nebulozne konstrukcije onih koji bi cijelu priču željeli svesti na osobnu razinu. To nema nikakve veze s pameću.
Ja nisam bio direktor starog pogona niti sam bio šef tima koji je vodio preseljenje. Što nas tiče, nikakvi sporovi ne postoje. Oni naprosto ne žele prihvatiti činjenice, a direktor Zagreb Centruma misli da svijet počinje od trenutka kad je on postao šef.
Radi istine valja reći da smo mi s potpisivali dva aneksa ugovora i išli na ruku kupcu jer je kasnio s ispunjavanjem obveza. Mogli smo im zaračunati nemale kamate, ali nismo.
U ugovoru lijepo piše da su oni kupili zemljište, a ne nekretnine na njemu. S njima smo mogli raditi što smo željeli. Činjenica je da smo angažirali tvrtku Ce-za-r d.o.o. Petra Pripuza da obavi neke poslove za nas. Skinuli smo sedam rolo vrata i montažni pogon. Sve to prebačeno je u Vukomerec i ponovno je ili će biti u upotrebi', zaključio je Tolić.
Dok TŽV Gredelj i ZGH vode sporove, a gradski političari još ne znaju što bi točno željeli na tom prostoru, zgrade bivše tvornice, koju ju 1894. godine osnovala Mađarska državna željeznica, neumitno propadaju.
Baš kao još dva bisera industrijske arhitekture – Paromlin i Zagrepčanka koja pak ima najljepšu koncertnu pozornicu na otvorenom u ovom dijelu Europe. Samo što to od nadležnih nitko nije prepoznao. Kako Gredelj izgleda danas, pogledajte u videoprilogu.
