Oko deset posto djece u Hrvatskoj, procjene su, ima lakše ili teže poteškoće u razvoju zbog kojih im je nužna stalna roditeljska i stručna skrb. Svakodnevne su i poteškoće s kojima se suočavaju roditelji te djece, no posebno je pitanje zbog čega i jednima i drugima situaciju dodatno otežava – država, piše Novi list

Stupanjem na snagu novog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama 1. siječnja ove godine, roditeljima je dotadašnja socijalna naknada za njegu djeteta s težim poteškoćama u razvoju smanjena s 2.500 na 2.162 kune, i u tom će se, smanjenom iznosu, početi isplaćivati od travnja. Samo naizgled nije riječ o značajnom smanjenju jer se tim izgubljenim novcem, ističu roditelji koji su se već obratili Uredu pravobraniteljice za djecu, mogu platiti računi za struju, vodu, telefon. Osim toga, kako im socijalna naknada ulazi u izračun buduće mirovine, i ona će im zbog smanjenja naknade jednog dana biti manja.

Do kraja prošle godine, naime, pravo na dopust za njegu djeteta i na naknadu bili su regulirani Zakonom o socijalnoj skrbi, a sva su svoja prava roditelji ostvarivali putem centara za socijalnu skrb. Naknada im je bila određena u visini pet osnovica za socijalna davanja, i iznosila je 2.500 kuna. Stupanjem na snagu novog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama s prvim danom ove godine, međutim, roditelji djece s teškoćama u razvoju svoja prava ostvaruju preko HZZO-a, i imaju pravo na naknadu u iznosu od 65 posto proračunske osnovice, što znači da će mjesečno primati 2.162 kune, prvi put u travnju za mjesec ožujak.

Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, kaže da je zatražila pojašnjenje HZZO-a i dobila odgovor kako, uz pisani zahtjev, roditelji koji su primali 2.500 kuna to pravo mogu i zadržati, što znači da će samo oni koji dopust traže od 1. siječnja, imati 340 kuna nižu naknadu.

– Apelirat ću na zakonodavca da ovo pitanje uredi na način da se ne stvaraju dvije kategorije korisnika prava, od kojih je jedna prikraćena. Svi roditelji djece s teškoćama u razvoju moraju, osim toga, dobivati viši iznos, kakav im je bio zajamčen prijašnjim propisima – ističe pravobraniteljica, dodajući i to kako bi na »terenu« moglo doći do različitih tumačenja propisa pa da i oni koji imaju pravo na staru naknadu, budu zakinuti.

Smanjena naknada, međutim, samo je jedna, i to mala, izgubljena bitka u borbi s vjetrenjačama, odnosno državom, ističu Vesna Budak i Lidija Bonačić-Krešić, majke djece s poteškoćama i ujedno predsjednica i tajnica udruge »PUŽ – Put u život«, koja okuplja djecu s poteškoćama u razvoju i njihove roditelje. Roditelji, ističu u udruzi, ostvaruju pravo na naknadu za njegu djeteta do njegove osme godine života te pravo na četiri sata radnog vremena do osme godine, i nakon toga sve dok za to postoji potreba.
a njegu im je, međutim, smanjena, a kad roditelj radi skraćeno, on od poslodavca i socijalne skrbi dobiva neto onoliko koliko bi dobivao da radi puno radno vrijeme, no samo na dio plaće uplaćuju mu se puni iznosi mirovinskih doprinosa, dok se mirovinski doprinosi na naknadu ne uplaćuju, ili se uplaćuju u manjem iznosu. Upitna je, stoga, i buduća visina mirovina tih roditelja.

»Zabrinuti smo, osim toga, za ono što donose novi, izmijenjeni zakoni. Dosad su roditelji s djetetom morali samo pred jednu komisiju, onu Centra za socijalnu skrb, u kojoj sjede pedijatri, psiholozi i socijalni radnici i kojoj je posao bio kod djeteta odrediti stupanj oštećenja, na temelju čega se zatim ostvarivalo i pravo na dopust za njegu do sedme, po novom zakonu do osme godine, pravo na invalidninu i dječji doplatak.

Sada, međutim, da bi dijete ostvarilo pravo na invalidninu, roditelj s papirima mora i dalje pred komisiju, a da bi ostvario pravo na dopust ili rad na četiri sata dnevno, mora pred drugu komisiju, u Zavod za zdravstveno osiguranje. To u praksi znači da Centar za socijalnu skrb može dati djetetu pravo na invalidninu, a komisija HZZO-a odrediti kako roditelj nema pravo na dopust za njegu. Odnosno, postoji mogućnost da jedna komisija odredi teži, a druga lakši stupanj oštećenja, i obratno«, ističu Budak i Bonačić-Krešić. Njihovu zabrinutost dijeli i pravobranteljica za djecu.

Kako ističe Mila Jelavić, u rad komisije HZZO-a vjerojatno neće biti uključeni pedijatri i specijalisti školske medicine koji su nužni za stručnu procjenu stvarnih potreba djeteta. Medicinska dokumentacija ne daje uvijek pravu sliku o težini bolesti i mogućnostima funkcioniranja te se takve procjene ne mogu rješavati samo administrativno, napominje pravobraniteljica za djecu.

U Hrvatskoj, barem kad su djeca s teškoćama u pitanju, jedne institucije pišu zakone, druge ih provode, a među svima njima nema nikakve koordinacije, zaključuju u udruzi »Puž«. »Nebulozna« rješenja iz državnih ustanova, kažu, njihova udruga i roditelji dobivaju svakodnevno jer su i zakoni često takvi – nepravedni i »nebulozni«.

Primjerice, navode da ukoliko dijete više od četiri sata dnevno provede u vrtiću ili nekoj ustanovi, gubi pravo na polovicu invalidnine, i dobiva 625 umjesto punih 1.250 kuna mjesečno. U praksi, ide li u redovnu ili u školsku ustanovu za djecu s posebnim potrebama od osam do 11,59 sati, dobit će punu invalidninu, a ako je u školi do 12,15 sati, gubi pravo na polovicu tog iznosa.