Prema predloženim izmjenama, od kojih dio već postoje u Zakonu pa se zapravo ne mogu nazvati izmjenama već eventualno nadopunama, nakladnici će u budućnosti do kraja siječnja svake godine u Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK) morati dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba, imatelja dionica, ali i ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u određenom nakladniku tijekom prethodne godine, osim za one koji imaju manje od jedan posto udjela. Ne učine li to HGK će im poslati pisano upozorenje uz moguće prekršajne sankcije.

'Temeljni problem je u tome što u Zakonu jasno ne stoji tko bi trebao prekršajno prijavljivati nakladnike koji se o Zakon ogriješe. Moje je mišljenje da bi za to trebalo biti nadležno Ministarstvo.

No u Zakonu to jasno ne piše, a iz razgovora s njima sam shvatio da se oni ne smatraju nadležnima. U izmjenama koje su donesene HND nije sudjelovao, mi smo prijedlog izmjena Zakona u deset točaka u Ministarstvo poslali još u rujnu prošle godine, ali to je pospremljeno u ladicu i rečeno nam je da nije sad vrijeme za to jer smo u predizbornoj godini. Ovo što sada radi je kozmetika', istaknuo je Duka.

Prema još uvijek aktualnom Zakonu, a izmjene nisu zadirale u taj dio, maksimalne kazne za nakladnike kreću su do milijun kuna, ali kako neslužbeno doznajemo, ni Ministarstvo ni HGK nikad nikoga nisu prijavili, pa tako nisu izrečene nikakve kazne iako je razloga za to bilo jer se podaci nisu dostavljali kako je Zakonom propisano.

U HGK kažu kako godišnje nakladnicima upućuju obavijesti i po nekoliko puta tako da se broj kreće oko 1.800 upozorenja, ali i dodaju da 'Zakonom nije uređeno pitanje ovlasti za pokretanje prekršajnih postupaka protiv nakladnika koji ne izvršavaju propisane obveze niti se iz odredaba Zakona može zaključiti da je to obveza Komore'.

Rajko Naprta, voditelj Odjela za papir, tisak i medije u Sektoru za industriju kaže kako HGK izmjene Zakona podržava, ali i napominje da postoji čitav niz stvari koje treba riješiti.

'Glavni nedostatak Zakona je nedorađenost i nepreciznost metodologija za praćenja zakonskih odredbi i podataka o poslovanju tiskanih medija. Uz to u Zakonu (tiskani mediji) nigdje nije izrijekom predviđeno tko, komu i u kojim rokovima treba podnositi izvješće o implementaciji Zakona o medijima.

Također nedostaje zakonska klasifikacija tiskanih medija, tako da nakladnici i zainteresirani subjekti ne mogu izračunati tržišne udjele tiskovina i nakladnika na mjerodavnim tržištima', zaključio je Naprta.