Ovogodišnju skijašku sezonu rukovoditelji zagrebačkog skijališta neće pamtiti po dobru. Izrazito visoka temperatura prolongirala je početak skijanja za građanstvo do 22. siječnja, da bi nakon nešto više od mjesec dana dvije najdulje staze, Crveni i Plavi pust, bile zatvorene zbog kvara na trosedežnici. I lani je kvar dramatično prekinuo sezonu, no tek u ožujku.

Iako se u uređenje sljemenskog skijališta posljednjih godina puno ulagalo, prvenstveno zbog održavanja ženske, pa muške slalomske utrke Skijaškog kupa, Sljemenu su potrebna ogromna ulaganja da bi služilo onima za koje je prvenstveno i namijenjeno, građanima Zagreba.

Sljeme funkcionira dva dana u godini

Sljeme kako-tako preživi utrku Skijaškog kupa, a onda kreće još jedna borba s prirodom i mehanizacijom. Građani su ove sezone za uživanje u skijanju trebali pričekati da prođe Snow queen trophy te je skijalište otvoreno tek 22. siječnja. Iznimno visoke temperature za to doba godine onemogućile su izradu umjetnog snijega.

U veljači je Zagrebačku goru zabijelilo oko pola metra snijega te su ostvareni uvjeti za normalnu sezonu. No već krajem veljače, novo iznenađenje. Puca jedan od zupčanika na reduktoru na trosedežnici te Sljeme zatvara dva najbolja i najdulja spusta - Crveni i Plavi. Građanima tako ostaju kratki Bijeli i Zeleni spust. Zupčanik je pukao i u ožujku prošle godine za vrijeme popularnog noćnog skijanja kada je 200 skijaša ostalo visjeti u zraku.

Kvarljiva sedežnica je najmlađa na Sljemenu

Problema je svjestan i rukovoditelj sljemenskog skijališta Drago Žiljak. Dok se javnost zgraža nad troškovima koje Grad Zagreb i država izdvajaju za dvije utrke Skijaškog kupa, ulaganja u Sljeme trebala bi biti mnogo veća.

Paradoksalno, kvarljiva trosedežnica najmlađa je žičara na Sljemenu. 'Tek' su joj 23 godine. Vučnica, tj 'sidro' na Zelenom spustu stara je 40 godinaa ona na Bijelom spustu nekoliko je godina mlađa. 'Tehnologija je stara, ne bih htio reći, nesigurna, jer sve servise odrađujemo, no nama treba nova oprema, nove žičare i onda mi dobivamo dvije-tri tisuće ljudi koji neće čekati više od pola sata da dođu na red', kaže nam Žiljak. A Sljeme je i po drugim kriterijima daleko od europskih skijališta. Hoteli su udaljeni od staza, nema dodatnih sadržaja i izvanpansionske potrošnje.

'Austrijanci znaju našim ljudima uzeti novce, mi ne znamo'

'Austrijanci znaju našim ljudima uzeti novce, mi ne znamo', ogorčen je Žilajk, čija obitelj već treću generaciju brine za skijalište. Vjeruje kako je došlo vrijeme da se u Skupštini Grada Zagreba oformi posebno povjerenstvo koje će odlučiti o razvoju skijališta.

Sljeme bi, kaže Žiljak, moglo biti konkurentno i isplativo, no potrebne su nove vučnice, sedežnice, nove staze, koje je dok se ne donese prostorni plan Medvednice nemoguće napraviti… Jedan od većih i najskupljih problema je žičara od Gračana do Sljemena. Od 2007. godine, kada je stara žičara probila sve uporabne rokove, na Sljeme voze autobusi ZET-a. To je bio i dodatni udarac skijalištu, kaže Žiljak i tvrdi da je znatno manje skijaša otkada se na vrh Medvednice ne može žičarom.

Crveni spust jedina je ozbiljna staza

'Kada je Crveni spust zatvoren, građani ne žele dolaziti jer je to nažalost naša jedina ozbiljna staza. Ove je godine svakako manje posjeta nego inače. Bilo je tu i nekoliko ružnih dana, pa takmičenja koja opet zatvaraju tu stazu za građanstvo', kaže Žiljak. Koliko je skijalište, koje spada pod Podružnicu za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga, uprihodilo ove i prošle sezone, Žiljak ne zna točno, dok su nam u podružnici rekli da je riječ o poslovnoj tajni te nam otkrili samo kako je prošle sezone na Sljemenu bilo 30 tisuća skijaša. Na godišnje karte, koje koštaju 1.500 kuna, otpada 40 posto, dok su ostalo dnevne karte koje iznose do sto kuna. Rukovoditelj skijališta nam je ranije otkrio kako dok Sljeme nije otvoreno za građanstvo bilježe minus od 50 tisuća kuna dnevno.

Žiljak se nada da će netko imati sluha za potrebe Sljemena i ističe kako su ulaganja u infrastrukturu za utrke Skijaškog kupa trebala ionako biti napravljena. 'To je bila samo prekretnica u razmišljanju, kao što je bila Univerzijada koja je donijela niz objekata koje građani dan danas koriste: Mladost, Cibonin toranj, Jarun koji bi i danas bio baruština da nije bilo Univerzijade. Detonator razvoja na Sljemenu je Snježna kraljica', kaže Žiljak i zaključuje: 'Sljeme treba biti završena priča, ovo je tek početak'.

Skijanje treba biti dostupno svima

Početak skijanja u Zagrebu bilježi se prije čak 117 godina, kada je osnovan Zagrebački skijaški savez. Upravo oni svake godine organiziraju školu skijanja za predškolce kroz koju u prosjeku prođe 300-tinjak djece vrtićke dobi po sezoni. Darivoj Repač predsjednik Zagrebačkog skijaškog saveza, kaže nam kako se broj polaznika povećao otkako je Sljeme nešto uređenije. Ipak, o široj popularizaciji tog sporta među zagrebačkim mališanima teško je govoriti. Skijanje nije jeftin sport, petodnevna škola skijanja s prijevozom, učiteljima, pedagozima, ručkom i opremom košta 1.200 kuna. Cijena privatnih škola skijanja nekoliko je stotina kuna i viša.

Repač kaže kako bi subvencije za skijanje trebale biti više kako bi se cijena skijanja smanjila, a sport bio dostupan svima. 'Mi dobivamo novce od Grada i dio sredstava za korištenje skijališta za naše polaznike i za treninge. Normalno da bi trebalo više to subvencionirati. Ski klub Zagreb ili Medveščak koji imaju svjetske prvake trebali bi dobivati više sredstava, barem duplo nego što su dosada dobivali. Za veliku međunarodnu FIS utrku za djecu na kojoj sudjeluju mladi skijaši iz 18 zemalja dobivamo od Grada svega sto tisuća kuna. Toliko dobivaju i za šahovsko natjecanje!', ogorčen je Repač.

Zaključuje kako je udio koji roditelji plaćaju za skijanje prevelik te kako male stanovnike Zagreba treba što više poticati na bavljenje sportom i odlaske u prirodu. 'Alternativa tome je šetnja trgovačkim centrima', zaključio je.