Uz poštovanje odluka agencija za rejting, premijer Zoran Milanović je poručio kako 'radi po svome' i jasno rekao: 'Kad nam drugi budu vodili politiku, onda nećemo biti država.' No je li vrijeme da s Gornjeg grada baci pogled i na svoju državu, razmisli jesu li njegovi ministri i, općenito, garnitura na vlasti i najsposobniji, i imaju li, konačno, rješenja za izvlačenje zemlje iz krize? Ako i znaju što treba raditi, imaju li snage i kapaciteta to uraditi? Ili je možda dovoljno samo 'zaviriti' na znanstvenu scenu ili priupitati kolegu na Pantovčaku postoje li tamo stručnjaci koji imaju viziju?

'Prije svega, gospodina Milanovića bilo bi uputno pozvati da procijeni svoja znanja, sposobnosti i radne kapacitete i da onda, sukladno tome, donese racionalnu političku odluku', oštro počinje svoje viđenje aktualnog trenutka u uvjetima teške gospodarske krize i slabašnog svjetla na kraju tunela politički analitičar Davor Gjenero

Po njemu, doista bi bilo dobro kad bi premijer 'u pokušaju traženja prijedloga i rješenja za izlazak iz krize konzultirao eksperte', no sumnja kako bi to samo bilo 'iskorišteno kao svojevrstan spin i svojevrsno odlaganje suočavanja s činjenicom da Vlada nema kapaciteta za reforme'.

'Koalicija, kao koalicija, zapravo ne postoji i nije sposobna osigurati političku većinu i političku potporu za reforme. Bojim se da bi pozivom eksperata neki korisni i pametni ljudi nepotrebno trošili svoje vrijeme, a kako bi se samo jačala individualna pozicija Zorana Milanovića, ali ne i realna pozicija Vlade', ocjenjuje Gjenero.

Upitan da pokuša premijeru dati savjet, ako već ne želi u rekonstrukciju Vlade, kako pokušati Hrvatsku izvući iz krize, politolog Boško Picula odgovara kako je 'najbitnije rekonstruirati javne politike koje će zemlji dati i gospodarski zamah i društvenu stabilnost'.

'To može isključivo vlast koja istodobno ima izborni legitimitet i visoku razinu stručnosti. Jedno bez drugog ne ide. Stručnjaci bez izbora nemaju legitimitet, pa ni odgovornost, a izabrani bez vizije i stručnosti nemaju ni minimalne uvjete za uspjeh', navodi Picula.

Svjestan složenosti stanja u hrvatskom društvu, ekonomski analitičar Guste Santini zaziva 'demokratsku i stručnu raspravu o svim relevantnim pitanjima' i svojim napisima na portalu Rifin u rješavanju problema vezanih uz krizu pokušava potaknuti 'uključenje znanstvenih i stručnih kapaciteta, svih profila, kojima raspolaže Lijepa Naša'.

'Nije dopustivo da postojeće kapacitete znanja ne koristimo u rješavanju ovih složenih pitanja. U više sam navrata uputio javni apel Željku Jovanoviću da svoj autoritet ministra znanosti i obrazovanja usmjeri kako bi Vlada spoznala da bez države angažiranih znanstvenih i stručnih kapaciteta nema primjerenog izlaska iz ove sumorne depresije. To mu je danas temeljna zadaća', smatra Santini.

Podsjećajući na poslovicu, koju je često koristio i Stjepan Radić, a koja kaže: 'U radiše svega biše, u štediše još i više', Santini poziva vlast na 'maksimalno društveno odgovorno ponašanje'. Ukazuje kako su 'svi građani Hrvatske ravnopravni ili bi to trebali odmah i sada postati', pa je po njemu 'potrebno preispitati sve standarde opće i zajedničke potrošnje kako bi se značajno povećala socijalna senzibilnost prema svim građanima'.

'Nema nikakve dileme da ćemo cijenu nerazumne gotovo 20-godišnje ekonomske politike plaćati godinama. Dovoljno se sjetiti što je Argentina, koja je veća, značajnija i bogatija zemlja od Hrvatske, prošla kako bi iznova postala gospodarski suverena zemlja. Moramo sami odgovarati za svoje grijehe. Poslije obilja nesmotrenosti slijedi – pokora. Nije nerazumno predvidjeti da bi nam ispovjednik mogao biti MMF', zloslutno najavljuje Santini.

Ako se, ipak, vratimo na snage koje bi mogle pomoći da se Hrvatska gospodarski oporavi, pogled bi se mogao zaustaviti na imenima ljudi koji sjede u Savjetu za gospodarstvo predsjednika Ive Josipovića. Na upit o tome može li se, u nekim neobičnim kombinacijama, očekivati da bi premijer mogao zatražiti pomoć od, uvjetno rečeno, predsjednikovih ljudi, politolog Boško Picula kratko odgovara: 'Mislim da ne.'

I kolega mu Davor Gjenero slično razmišlja, navodeći kako 'ne vidi osobne animozitete ili rezerve na Pantovčaku prema takvom aranžmanu', no ukazuje da, po njemu, postoji 'svojevrsno podcjenjivanje sa strane Banskih dvora'. Navodi i kako je oko predsjednika Josipovića 'nekoliko ljudi na koje svaki ozbiljni reformator može računati'

'U širem savjetničkom timu je i Katarina Ottravnateljica Instituta za javne financije i zasigurno jedan od najboljih hrvatskih eksperata za fiskalnu politiku. Tu su i neki drugi vrlo ozbiljni ljudi, no pitanje je da li je premijer Milanović spreman tražiti savjete i pomoć od predsjednika Republike i time priznati činjenicu da predsjednik Josipović po svojim znanjima, po svojem ugledu i komunikaciji s akademskom zajednicom jest neupitno superioran prvom čovjeku kolektivnog tijela izvršne vlasti u Hrvatskoj', zaključuje Gjenero.

Na kraju, činjenica jest da su Milanovićevi prethodnici, kad je kriza širom otvorila i naša vrata, posezali za savjetnicima, pa je Ivo Sanader u svoje vrijeme tražio savjete Ljube Jurčića, tada člana SDP-a, a Jadranka Kosor u tim je pozvala Sandru Švaljek Željka Lovrinčevića i Borislava Škegru. Jesu li i tada to samo bili spinovi, jesu li oni i mogli bilo kako utjecati na ekonomsku politiku vladajućih, očito je ovisilo o kapacitetima onih koji su ih angažirali, odnosno njihovim kabinetima. No, bar su pokušali, jer doista – ako nešto ne znaš, nije sramota pitati.