Već nekoliko tjedana traju rasprave političara i sudaca oko imovinskih kartica sudaca. Kako će, prema Vašem mišljenju, mogućnost objave imovinskih kartica sudaca u roku od osam dana (nakon zahtjeva) utjecati na rad i neovisnost sudaca?

Utjecat će na bespotrebnu izloženost sudaca zadovoljavanju dnevno pragmatičkih, pa i političkih potreba, pri čemu će naviše koristi imati žuti tisak. Nije isključen ni pritisak i utjecaj u određenom sudskom predmetu. Zato to može biti utjecaj na rad i neovisnost sudaca.

Zašto ne podupirete ovu odredbu?

Zato što uvodi nepotreban standard koji nije opće prihvaćen i nije jasno čemu bi takva objava, kada se radi o sucima, zapravo služila.

Imate li podatke iz drugih zemalja vezano za tretman imovinskih kartica sudaca i možete li navesti primjer neke od zemalja za koju smatrate da je to pitanje dobro uredila?

Javnosti su dostupni podaci o imovini sudaca u Bugarskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Estoniji, Crnoj Gori, Latviji, Gruziji i Norveškoj. Obveza prijave imovine postoji, ali ne i dostupnost javnosti u Bosni i Hercegovini, Finskoj, Islandu, Moldaviji, Sloveniji, Mađarskoj. Uopće ne postoji obveza prijave imovine sudaca bilo kome u zemljama poput Austrije, Belgije, Francuske, Maltea, Portugala, Srbije, Švicarske, Irske, Engleske, Luxemburga, Danske, Nizozemske, Španjolske, Njemačke, Švedske i Izraela.

Zašto ne bi imovinske kartice sudaca, kao i dužnosnika, bile objavljene na web-stranici?

Zato što suci nisu državni dužnosnici. Suci nisu u zakonodavnoj ni u izvršnoj vlasti, pa usporedba s ministrima i zastupnicima jednostavno ne stoji. Suci rade drugi i drugačiji posao i za njih vrijede, ili bi trebala vrijediti, druga pravila nego za dužnosnike i činovnike.

Kako bi se po Vama onda trebala obavljati javna kontrola sudaca?

Ako mislite na imovinske kartice, onako kako je to određeno sada. Kontrolu obavlja DSV, a svatko tko ima opravdani interes može zatražiti podatke o imovini sudaca, sukladno zakonima koji to već određuju.

Slažete li se s izmjenom Zakona o sudovima koja propisuje da predsjednik Vrhovnog suda jednom godišnje podnosi izvještaj hrvatskom Saboru, koji to izvješće samo prima na znanje?

Složio bih se ako bi predsjednik Sabora ili predsjednik Vlade jednom godišnje podnosio izvještaj općoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja bi to izvješće samo primila na znanje. To bi onda bila ravnopravnost čelnika, inače po Ustavu Republike Hrvatske ravnopravnih grana državne vlasti. Ovako to nije situacija i zato je takav prijedlog s načelnog ustavnopravnog stajališta neprihvatljiv.

Koja je, po Vašem mišljenju, svrha te obveze?

Nije li to očito? Zašto baš ova izvršna vlast to predlaže, a to pitanje nije bilo uopće postavljeno niti prilikom pregovora oko ulaska u EU, to je gotovo pa enigmatsko pitanje koje, zapravo, trebate postaviti predlagaču.

Slažete li se s ministrom pravosuđa Orsatom Miljenićem da će predsjednik Vrhovnog suda kroz svoj izvještaj imati priliku utjecati na politiku, iznijeti svoje prigovore i slično te da je to samo novi 'kanal komunikacije'?

To neće biti nikakav kanal već odvod za moguće kojekakve neprimjerene komentare, koji će služiti dnevnim svrhama. Nije isključeno ni komentiranje konkretnih sudskih predmeta, a Sabor sigurno nije mjesto gdje bi ih trebalo komentirati.

Slažete li se s dodatnim ograničenjem sudačkog imuniteta prema kojem se suce štiti samo za izraženo mišljenje ili glasovanje kod odlučivanja. No kad je progon od kaznenog djela u pitanju, imunitet ostaje samo ako su u pitanju djela kojima je maksimalna kazna zatvora pet godina?

Ne.

Kako bi, prema Vašem mišljenju, trebao biti uređen imunitet sudaca? Obrazložite.

Tako da sucima omogućuje neovisan rad koji će spriječiti mogući utjecaj, obijesno i osvetničko pokretanje kaznenih postupaka jer netko nije zadovoljan sudskom odlukom ili nije uspio u sporu. Prijedlog, barem ono što se može pročitati u medijima, to ne omogućuje. Ponavljam da DSV u samo jednom, od više desetaka zahtjeva koje je podnio državni odvjetnik za pokretanje kaznenog postupka protiv suca, nije dalo to odobrenje. Otvaranje mogućnosti svim osobama da  - kad god, za što god i kako god - pokreću kaznene postupke protiv sudaca, mislim da ne treba ni komentirati ili objašnjavati do čega bi to dovelo!

Što predstavlja nova odredba da ministar pravosuđa, prilikom imenovanja predsjednika suda, može dati neobvezujuće mišljenje o kandidatu? Je li to legalizirani oblik pritiska politike na pravosuđe?

To je korak nazad i nije jasno čemu to služi. Teškom mukom smo se riješili utjecaja politike na imenovanje predsjednika sudova, a sada se to predlaže 'na mala vrata'.

Kako komentirate rijedak primjer složnosti svih parlamentarnih stranaka u Saboru u donošenju navedenih zakonskih odredbi?

Svaka politika voli imati nadzor nad svime što se događa u državi i društvu, a osobito kada se radi o sucima i sudbenoj vlasti. Negdje to uspijeva manje jer je društvo doseglo stupanj i političkog razvoja koji vodi računa o ravnopravnosti triju grana državne vlasti i o važnosti sudačke dužnosti i posla koji oni obavljaju, a negdje više jer taj stupanj još nije postignut. Mi smo primjer za ovo drugo.