Prijedlog potpredsjednice Vlade i ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić da bi se novac, koji se trenutno troši na skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, kroz godinu dvije mogao trošiti na psiho-socijalni tretman zlostavljača kojega bi se udaljilo iz obitelji, dok bi žene i djeca ostajali doma – nije naišao na odobravanje 'ženskih udruga'
Podsjetimo, prilikom jučerašnjeg obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ministrica je izjavila kako je, prema statistikama za prvih šest mjeseci, obiteljsko nasilje u padu, no da i dalje postoji velik broj žena i djece koji trpe nasilje u obitelji te joj je stoga cilj pokrenuti zakonske mehanizme kako bi se umjesto sadašnje prakse da se žene i djecu smješta u skloništa, udaljilo zlostavljača.
'To je slatko na razini teorije, ali je neizvedivo u praksi. Ako ne budemo imali skloništa i savjetovališta, gdje će te žrtve obiteljskog nasilja onda dobiti psiho-socijalnu pomoć? To znači da će zlostavljači dobiti psiho-socijalnu pomoć, a žrtve neće. U redu je i treba također raditi i s počiniteljima nasilja, no i sa žrtvama. Osobe koje su žrtve, i to ne samo obiteljskog nasilja, već i drugih oblika zlostavljanja, visoko su traumatizirane i s tim osobama treba puno raditi, no umjesto da pojačamo psiho-socijalni rad, mi ukidamo skloništa i savjetovališta i time onemogućujemo žene da dobiju psiho-socijalnu pomoć. Osim toga, nisu svi nasilnici oni koji će potrčati na psiho-socijalni tretman', smatra psihologinja Maja Mamula iz Ženske sobe.
'Kakva je kod nas praksa, izmjestit će ih za pet godina', dodaje Mamula te zaključuje: 'Mislim da to neće funkcionirati i ne znam zašto bi Hrvatska bila jedina zemlja s takvim rješenjem.'
Sanja Sarnavka, čelnica udruge B.a.b.e., ogorčena je jer, kako veli, ministrica minorizira žrtve obiteljskog nasilja pozivajući susjede da 'prijavljuju nasilje, pa makar i lažno'.
'Ministrica je rekla da joj savjetovališta nisu prioritet. Nama je potpuno ukinula psiho-socijalnu pomoć, a imamo oko dvije tisuće pojedinačnih slučajeva i opet ćemo tražiti novce u inozemstvu.
Žrtve obiteljskog nasilja trebaju dugogodišnji tretman. U Hrvatskoj je čest slučaj žena sa Stockholmskim sindromom, koje se po 17. put vrate nasilniku. I s nasilnicima treba raditi, da deset drugih žena koje 'stoje u redu' ne postanu njegovim žrtvama, no valjda prvo idete pomoći žrtvama', mišljenja je Sarnavka.
Dodaje kako u skandinavskim zemljama muškarci pokreću udruge jer im je dojadilo da ih prozivaju za nasilje i oni su ti koji rade s nasilnicima.
'Ovdje će se svesti na to da će netko tko je 'dobar s ministricom' dobiti gomilu para, a da opet nećemo imati analize, evaluacije što se radilo. Kod nas je tako da, taman kad nešto počnete raditi i graditi, dođe novi ministar, a toliko je toga da, i kad bi sve išlo kako valja, ne bi nam 30 godina bilo dosta', kaže Sarnavka te napominje da je problem u tome što 'nemamo nikakvu dugoročnu politiku koja se ne bi svaki čas mijenjala i koju bi provodila osoba koja bi bila službenica'.
'Moram reći da se ovdje radi o hiru, a ne o znanju. Sve je naopako postavljeno i njezino će ministrovanje imati dugoročne posljedice. Udruge će preživjeti, no što će biti sa svim tim žrtvama obiteljskog nasilja', pitajući se zaključuje predsjednica naše najpoznatije ženske udruge.
