Život stanovnika u pograničnom području dosta se promijenio nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, pogotovo onih koji imaju zemlju s druge strane granice, a neki od njih mogli bi ostati i bez egzistencije jer do danas nije postignut dogovor između MUP-a, Ministarstva poljoprivrede i Carine o tomu kako hrvatski državljani mogu prebaciti preko granice svoju ljetinu za komercijalne i osobne potrebe koja se nalazi na njihovoj zemlji, ali s bosanskohercegovačke strane granice.
Najbolje je to na svojoj koži osjetio Marko Barbir iz Vrgorca, koji već 20 godina živi u Tinovu gradu, međutim, sva zemlja mu se nalazi nekoliko stotina metara iza granice u hercegovačkom dijelu Prologa. U srpnju je krenuo s 1200 kg krumpira preko polja do kuće, ali ga je policija zaustavila te mu oduzela krumpir i napisala kaznu.
'Sve je bilo dobro s prijevozom poljoprivrednih proizvoda preko granice dok nismo ušli u EU. Mogao si izvaditi papire na carini i preko najbližega graničnog prijelaza prevesti robu. No, sad se sve iskompliciralo, svi prebacuju odgovornost sa sebe na drugoga, odnosno ništa nije jasno definirano, a to pokazuje i moj primjer. Trideset tona kupusa mi je propalo zbog toga, jer ga nisam mogao prevesti preko granice, a to vam je oko 60.000 kuna. Sad imam obrati još 20 tona, i to će propasti, izgubio sam skoro 100.000 kuna, a tu ne računam svoju muku i trud te repromaterijal u koji sam uložio oko 30.000 kuna. Sve je to propalo ili će propasti, jer ne postoji način da tu robu prebacim u Vrgorac. Ja živim od poljoprivrede, nemam nikakve mirovine, to mi je jedini izvor egzistencije i što ću sad... Policija mi ne dopušta da robu prevezem preko graničnog prijelaza Podprolog-Prolog, pojedinci misle da nešto švercam, a ja idem svojoj kući s krvavo stečenom ljetinom. Ovaj problem pod hitno trebaju riješiti resorna ministarstva', ispričao je Barbir za Slobodnu Dalmaciju
Pokušao je taj kupus prevesti i preko nekog drugog prijelaza no, nije uspio. Na carini su ga odmah uputili na fitopatologa, a oni zatim na sanitarnu inspekciju. Na kraju je završio na špediciji. 'Slali su me s jednog na drugo mjesto, da bi mi na kraju rekli u špediciji kako za tu robu nemaju pravovaljanu fakturu da bi mogli izdati komercijalni račun. Ne znam što mi više preostaje', kaže razočarano nesretni čovjek.
Na pitanje, ako već sa svojim proizvodima ne može u Hrvatsku, zašto ih ne proda na nekoj tržnici u BiH, na primjer u Čapljini. Samo da pokrije troškove.
'Budući da se roba nalazi u pograničnom području, kretanje s njom dozvoljeno je samo pet kilometara prema jednoj ili drugoj strani granice, ako se s njom pojavim u Čapljini mogu mi je oduzeti i napisati kaznu', tvrdi Barbir.
S druge strane, Krešo Jelavić iz Podprologa muke muči kako će prevesti tri tone grožđa iz svog vinograda s hercegovačke strane granice, iako se trsovi nalaze uz samu pograničnu crtu.
'Imam oko 25 tisuća metara četvornih zemlje s druge strane granice, na jednom dijelu te zemlje sadim češnjak, luk, krumpir, ali imam i vinove loze. Prije nego što će krenuti berba, zatražio sam službeno od MUP-a, Ministarstva poljoprivrede i Carinske uprave odobrenje za prijevoz grožđa, ali i ostalih stvari. U MUP-u su mi rekli da nisu nadležni za to pitanje, dok su u Ministarstvu poljoprivrede istaknuli kako se luk, češnjak i grožđe mogu prevesti, no da je uvoz gomolja krumpira iz trećih zemalja u EU zabranjen, ali se dopušta uz određene iznimke.
No, onda poslije u MUP-u kažu da prilikom uvoza poljoprivrednih proizvoda preko pograničnog prijelaza Podprolog-Prolog ne mogu dopustiti prijevoz te robe, jer ne podliježu sanitarnom nadzoru. I što ću sad? Zar to nije apsurd? Kako ću ja svoju ljetinu dovesti kući?', pita se Jelavić.
