Okupljanje stotinjak zainteresiranih u dvorani Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata počelo je, inače, dostojanstveno, odavanjem minute šutnje poginulima u Domovinskom ratu. Na predstavljanju knjige su se pojavili biskupi Vlado Košić i Valentin Pozaić, generali Mladen Markač, Tomo Medved, Davor Domazet Lošo i Marko Lukić te vođe inicijative Stožer za obranu hrvatskog Vukovara Vlado Iljkić, Tomislav Josić i Snježana Patko. Za umjetnički program, kako je stajalo u najavi, bio je zadužen poznati tamburaš Stanko Šarić koji je između pojedinih govornika pjevao na playback.

Od ukupno petero govornika, kao bitno radikalnije istaknulo se troje direktno ili indirektno povezanih s Crkvom. HTV-ova novinarka Karolina Vidović Krišto pozdravila je okupljene s 'hvaljen Isus i Marija'.

'Upravo oni koji su nas zadužili za nekoliko života ponovno ulaze u rov i stvaraju državu. Umjesto nas oni ulaze u krvavu bitku protiv udbaške zmije. Ovu prvu Hrvatsku potrošili su oni koji je ubijaju 20 godina. Trebamo drugu Hrvatsku', opisivala je svoje viđenje Stožera.

Biskup Košić otišao je još i dalje. Vukovar je izjednačio s pokoljem u Zrinu iz Drugog svjetskog rata i povijesnom bitkom kod Sigeta, dotaknuo se Franje Tuđmana, a potom prešao na referendum o ustavnoj definiciji braka.

'Naši tzv. prvaci, poduprti medijima, rekao bih, plaćenicima, svima koji cijene obitelj, koja, kakvu je Bog dao da počiva na zajednici jednog muškarca i jedne žene, u lice kažu da su glupi, nazadni, ajatolasi, da su nacisti, fašisti, netolerantni. Čak su nam neki govorili da je poštovanje obitelji nekršćansko', žalio se Košić.

Ipak, odmah zatim je one iz suprotnog svjetonazorskog kruga označio kao 'nemoralne političare, veleizdajice i prodane duše'.

Za Vukovar je ustvrdio da su 'oni', ne preciziravši o kome se radi, 'pošli čizmom na njega'.

'Pitamo se gdje su bili i što su radili pojedinci i ustanove ove zemlje kada se tako bezdušno okrenula nova agresija na Vukovar. To bi se pitanje moglo postaviti s obzirom na događaje oko agresije na obitelj', kazao je, požalivši se na to što su obiteljaške aktivnosti ignorirali i akademici i Matica hrvatska i rektori sveučilišta, ali uz 'svijetlu iznimku' Josipa Pečarića, matematičara sa zagrebačkog Tekstilno tehnološkog fakulteta.

Pečarić je prvo ustvrdio da je 'sve počelo od Karoline kad se usprotivila rodnoj ideologiji'. Judith Reisman nazvao je iznimnom osobom, a za biskupa Pozaića rekao je da nešto rjeđe govori, ali da je 'strašno važan za sve nas'.

'Ja mislim da on ima problema u Crkvi oko toga, ali kao i svugdje imate svega i svačega, samo što je Crkva bolja od drugih, inače bez nje što bismo?'

A onda je krenulo.

'U Hrvatskoj danas imamo unutarnju agresiju. Vlast u Hrvatskoj danas sprovodi srpski memorandum 2. Međutim, nije sve loše kod Srba', kazao je i stao čitati žalopojku Slobodana Miloševića iz 90-ih o tome koliko su se dugo branili vukovarski branitelji.

'Nije ovo slučajno da on to cijeni. Posrbica je uvijek gori od Srbina. Ovdje očekujete da je hrvatska vlast uz vas, a oni vam zabijaju nož u leđa', komentirao je i nastavio s čitanjem opisa da je krajiška vojska u Oluji bježala poput zečeva.

'Moramo mi malo i vjerovati ovim Srbima. Ja mislim da ću napisati knjigu Hrvatski genocid napravljen od Srba zečeva. I, doista, ja mislim da nema gorega od toga. Kad ubiješ, to su mrtvi ljudi, ali ipak su ljudi. A kad od ljudi napraviš zečeve...', očito je Pečarić smatrao da je duhovit, a sa sličnim 'humorom' je i nastavio.

'Ja inače volim dijeliti Srbe na dvije grupe: na ove koje ne možeš uhvatiti u laži i na ove koje brže uloviš u laži. A ima i ovih drugih', govorio je Pečarić, prekidan pljeskom i salvama smijeha.

Prethodno je Josić iz Stožera, međutim, koristio sasvim drugačiju retoriku za koju neupućenom ne bi bilo jasno kako se našla uopće u istom kontekstu s Pečarićevom.

'Žalosno je što govore da smo mi protiv nacionalnih manjina. Mi imamo u Stožeru i Srba i Mađara i Rusina i Nijemaca. Zašto ne? Ti ljudi su bili s nama i za vrijeme rata', rekao je.

Kao osnovni problem označio je to što se uporno ne pronalaze preostali nestali nakon okupacije Vukovara, kao i to da se neke ljude, koje su povratnici prepoznali kao počinitelje zločina, ne istražuje i kazneno ne goni.

U takvim uvjetima, kaže, dvojezične ploče samo su dodatni udarac preživjelim stradalnicima.

'Ne trebamo nikoga da mrzimo, ne trebamo nikoga da bijemo ili da vješamo. Međutim, oni koji su krivi moraju odgovarati', tim je riječima zaključio Josić.

Medved je citirao patera Antu Perkovića da je ćirilica bogatstvo čovjekova izražavanja i kreativnosti, ali u ovom trenutku nije simbol nastavka baštine, nego agresije i razaranja.

'Iz tekstova je vidljivo kako su sva ova zbivanja zapravo rezultat izostanka dijaloga, nerazumijevanja stanja. Stradalnici Vukovara prijavljivali su da se gradom šeću ubojice njihovih najmilijih, amnestirani Srbi, a policija i Državno odvjetništvo te su prijave ignorirali. Predsjednik Vlade RH svojim je neprimjerenim rječnikom i arogancijom pokazivao izostanak elementarnog poznavanja tijeka i posljedica događanja u Vukovaru', kazao je Medved za grad u kojem se, rekao je, nije dogodilo nijedno osvetničko ubojstvo nakon reintegracije.

Vlast je na kraju nazvao zlokobnom i zluradom, koja se ponaša kao da je tuđinska.