Na području Zagore, gdje živi oko 100.000 ljudi, učenici iz Sinja, Imotskog i Vrgorca ako žele nastaviti svoje obrazovanje nakon srednje škole, moraju ići u veće gradove na studij, a najčešći izbor su Zagreb, Split i Zadar.

Studentima iz manjih mjesta u velikim gradovima najveći trošak predstavljaju smještaj i hrana, a za te osnovne stavke u životu svakog studenta često se računa na studentske stipendije koje dodjeljuju gradovi iz svojih proračuna.

No kako kriza uzima maha, tako su proračuni gradova sve manji u rashodovnoj strani; štedi se na svemu. Tako je vidljivo da se polako odustaje u ulaganje u obrazovanje i sve se manje sredstava izdvaja za potporu učenicima i studentima.

Grad Imotski ove je godine raspisao natječaj za dodjelu studentskih stipendija u iznosu od 200 kuna, što je vjerojatno najmanja studentska stipendija u državi.

Grad Vrgorac, u proračunu za 2014. uopće nije predvidio izdvajanja za studentske stipendije, a grad Sinj, koji dodjeljuje stipendije od 600 kuna, dodjeljuje stipendije učenicima iz obitelji sa sedam i više djece te učenicima iz obitelji s četvero i više djece.

'Istina je da Imotski daje najmanju stipendiju, tj. potporu studentima od 200 kuna mjesečno, no mi smo se izborili da nam grad financira prijevoz, tako da studenti iz Imotske krajine na račun grada imaju pokaznu kartu kojom imaju besplatan prijevoz cijelu godinu, što je visok iznos, ako se uzme u obzir to da Imotski studenti idu kući najmanje pet-šest puta, a autobusna karta Zagreb – Imotski stoji 200 kuna', rekao nam je Josip Bušelić, bivši predsjednik USIK-a, Udruge studenata Imotske krajine.

Najviše Imoćana odlazi na studij u Zagreb, do sada je drugi izbor bio Split, ali unatrag nekoliko godina, mnogi odlaze studirati u Mostar, upravo zato što je blizu i što je u BiH sve jeftinije, od cijene stana do cijene hrane – kazuju nam Imoćani.

Da je socijalna slika Imotskog bolja i da su stipendije veće, mladi ljudi bi studirali u Hrvatskoj, ovako se bira tamo gdje je manje skupo pa je tako Mostar drugi grad po izboru imotskih studenata, koji sve više odustaju od Splita, a samo rijetki odlaze u Zadar.

No onima koji su se odlučili za Mostar, Imotski ne subvencionira prijevoz, jer studiraju u drugoj državi, tako da povlasticu besplatnog prijevoza uglavnom uživaju samo oni koji su u Zagrebu.

Iako Sinjani daju stipendije i za nadarene učenike i studente, svima je jasno da je vrlo malo obitelji sa sedmero i više djece, i da se na taj način formalno stipendije daju, no očigledno je da se polako odustaje od financiranja obrazovanja.

Vrgorac je do sada dijelio stipendije od 400 kuna, prošle godine je bilo kašnjenja s isplatom, a za ovu godinu ih nije ni predvidio.

'Žao mi što je došlo do toga, jer je Vrgorac bio poznat po tome što je davao dobre stipendije, a kako se povećala cijena prehrane i doma, u Zagrebu student iz Vrgorca ne može preživjeti mjesec bez minimalno 2.000 kuna', govori nam Vrgorčanin Bruno Jerkušić. On navodi kako za dom treba 300 kuna, za hranu u menzi oko 30 kuna dnevno, tj. 900 kuna mjesečno, plus troškovi za higijenske potrepštine. 'Mjesečno nam treba oko 120 kuna samo za pranje odjeće, ako se pere u praonici, tako da se nakupi troškova i još sada ako ne bude stipendije, bit će još teže', govori nam Jerkušić.

No Vrgorčani, za razliku od drugih gradova, imaju mogućnosti dobivanja stipendija koje dodjeljuje Mesna industrija Pivac.

Kako doznajemo od vlasnika, Miljenka Pivca, Mesna Industrija Pivac već godinama stipendira vrgoračke studente, a za školsku godinu 2013/2014. dala je 34 stipendije u iznosu od 700 kuna mjesečno.