Kada smo prije dva mjeseca izvijestili o skoroj realizaciji projekta njemačkih investitora koji planiraju organizaciju mreže hidroavionskih veza između otoka i kopna u Dalmaciji, zapravo smo nezasluženo podcijenili snagu hrvatskog administrativnog aparata
Podsjetimo, njemačka kompanija European Coastal Airlines (ECA) planira povezati Gradsku luku Split s osam otočkih destinacija. Tada smo između ostalog naveli da se projekt ostvaruje nakon dugogodišnje birokratske procedure određivanja nadležnosti u pojedinim lukama za izdavanje koncesije te pohvalili 'germansku' upornost u tom smislu. Priznajemo, naša greška.
Taj dio projekta je i realiziran u ECA je dobila koncesije na gotovo svim lokacijama osim u Gradskoj luci Split. Posve je logično da je to i glavna polazna točka za realizaciju projekta i o toj lokaciji ovisi početak čitavog projekta. Klaus Dieter Martin, izvršni direktor ECA, najavio je početak rada kompanije 1. svibnja ove godine, imajući u vidu da su 22. listopada prošle godine konačno na nivou Splitsko-dalmatinske županije donesene izmjene prostornog plana koje otvaraju mogućnost i za realizaciju ove investicije.
Ipak 'naivni' njemački investitori nisu računali na administrativni redoslijed po kojem sada te izmjene moraju biti potvrđene na Prostornom planu nižeg reda na nivou Grada Splita. Gradonačelnik Ivo Baldasar je u medijima tada istaknuo da pozdravlja projekt, ali da treba sada čekati da Grad izvrši izmjene GUP-a. Izmjene GUP-a su najavljene za oko šest mjeseci. On naglašava da će Grad izdati lokacijsku dozvolu za Matejušku koja je sada po novom planu u nadležnosti Grada kao i Zapadna obala.
S druge strane, kompanija ECA, koja je godine izgubila tražeći za što je tko nadležan, od pravnog odjela Ministarstva pomorstva, prometa i veza dobila je obavijest kako je za Matejušku nadležna Županija. Sada imamo jednu 'kafkijansku' situaciju u kojoj su svi u pravu i nitko nije u pravu.
ECA očekuje od Županije ili od Grada Splita barem privremenu koncesiju ili lokacijsku dozvolu da bi se mogao realizirati plan o početku rada ove godine. No u tom smislu ni Županija kojoj je na čelu hvaljeni pro-poduzetnički HDZ-ovac Zlatko Ževrnja ni Grad na čelu sa SDP-ovcem Ivom Baldasarom nisu se pokazali proaktivnim, štoviše pokazali su određene rezerve prema čitavom projektu. Iz ECA naglašavaju da eventualni neuspjeh projekta ove godine znači i definitivni kraj za tu investiciju. Njihovi ulagači već traže alternativne lokacije izvan Hrvatske na kojima se može brže i lakše doći do rezultata.
Nadalje oni tvrde da su upitali Županiju može li se privremeno koristiti dio gata na Matejuški dok se plan ne izmijeni i dok se ne izgradi nova riva. Koncesiju za to područje ima športsko-ribolovno društvo. I mi smo poslali upit već dva puta na Županiju zašto ne žele tvrtci ECA izdati privremenu dozvolu, no nismo dobili nikakav odgovor.
U ovom trenutku, mjesec i pol dana nakon najava da će se pokušati naći rješenje, tvrtka ECA traži privremenu lokaciju na Matejuški za pokretanje projekta u 2014. godini dok se ne izmijeni Prostorni plan grada i dok se ne izgradi nova riva, što je najavljeno tek za 2016. godinu.
Za početak rada i ulaganja tvrtka treba samo jednu koncesiju za korištenje dijela gata na Matejušci i za mali dok u moru ispod gata s dvije modularne jedinice od kojih je svaka velika 12 četvornih metra za područje koje već ima koncesiju i trenutnu koncesiju treba samo izmijeniti.
U ovih mjesec i pol dana tvrtki ECA nisu proaktivno pristupili ni iz Županije ni iz Grada. Premda to njemački investitori ne žele priznati, možemo sa žaljenjem ustvrditi da je to zapravo kraj projekta. Radi usporedbe, u sličan projekt se investiralo u Istanbulu i čitava stvar se realizirala u roku od dvije godine. Sada na Bosporu lete četiri hidroaviona tipa Twin Otters samo nekoliko stotina metara od Aje Sofije.
Zaključak se nameće sam po sebi, ako imamo u vidu da je u Županiji na vlasti HDZ-ova koalicija, a u Gradu SDP-ova koalicija. Mada oni međusobno svakodnevno izmjenjuju oštru retoriku vezano uz ideološko-arheološka pitanja, na pragmatičnim pitanjima odlično surađuju. Ako se pitamo onda što se u ove dvije godine značajno promijenilo u modelu vladanja, možemo reći zapravo ništa.
Od samostalnosti Republike Hrvatske nije zakonski uređeno pitanje pomorskog dobra, što otvara prostor za različita kafkijanska tumačenja, a u konačnici i prostor za 'lov u mutnome' isključivo za podanike i poslušnike hrvatske plutokracije. U takvom srazu nema šanse ni opjevana 'germanska' upornost.
