'Nisam se kandidirao na izborima da bih bio uobičajen političar koji uđe u politiku, strogo se drži smjernica i ne skreće ni lijevo ni desno, ni gore ni dolje. U ovom slučaju radi se o spomeniku za 46 mladića koji su poginuli u uniformama Hrvatske vojske, a radi se o regularnoj postrojbi i plemenitoj namjeri njihovih suboraca. Gradsko vijeće je jednoglasno donijelo odluku o postavljanju spomenika, sva obilježja na njemu su u skladu sa zakonom, a Grad Split ga čak nije ni financirao, nego samo sudjelovao u uređenju okoliša. Meni osobno bilo bi najlakše ne otići na takav događaj, ali to mi nije palo na pamet. Opet bih otišao', kazao je Baldasar.

Splitski gradonačelnik pozvao je da se društvo 'oslobodi okova i prestane dijeliti', a kaže i da se nije začudio zbog reakcija kritičara. 'Većina njih godinama je na svojim ugodnim pozicijama, drži svoje stavove i nitko nema pravo na drugačije mišljenje. Tko god napravi kakav iskorak, nije u pravu, jer ispravni su samo njihovi stavovi. Sve ostalo je pogrešno jer se ne nalazi u njihovim 'kutijama'. Ali to nimalo ne pomaže društvu pa ćemo i dalje imati incidente poput razbijanja stakla na prostorijama Srpskog društva ili oskvrnuće groblja naših židovskih sugrađana. Onda se porječkamo, zakopamo na svojim pozicijama i u suštini se ništa ne mijenja. Moja namjera nije bila otvarati stare ideološke rane, ali obaveza političara je ići u promjene', drži Baldasar.

'I pripadnici te postrojbe s pravom pitaju zar nisu i oni antifašisti jer su se u ovom ratu borili protiv jednog oblika fašizma. I među njima ima ljudi koji osuđuju incidente poput razbijanja stakala ili oskvrnuća groblja. Ja sam im pružio ruku, oni su je prihvatili i opet bih otišao! Zbilja, zašto ih ne smatramo antifašistima? Zbog 1945. godine? Uz dužno poštovanje svima, u međuvremenu smo imali još jedan rat.'

Baldasar je veći dio svog susreta s novinarima potrošio na ovu temu jer mu je očito bilo važno naglasiti da je dao počast mladićima koji su poginuli u regularnim uniformama Hrvatske vojske, ali i predstaviti svoj oblik svojevrsne 'nacionalne pomirbe' - i to u gradu u kojemu ponekad nije lako ni živjeti, a kamoli ga voditi.

'Ti ljudi željeli su napraviti iskorak da bi ih se prestalo tretirati na taj način, sami su se distancirali od ekstrema u svojim redovima i uklonili nepoželjna obilježja. Trebali bismo se približiti jedni drugima i konačno izvući iz doba Drugog svjetskog rata. Da, oni su se borili protiv jednog oblika fašizma, a ja ću ih pozvati da zajedno odamo počast antifašistima - partizanima, prije svega Prvom splitskom odredu', najavljuje splitski gradonačelnik.

'Naravno da se distanciram od ustaštva, kukastih križeva i svega sličnoga, ali to ne znači da trebamo prestati razgovarati. Reagiranje u afektu ne vodi ničemu.' Baldasar je dio medija koji su pisali o ovom slučaju prozvao 'pljuvačnicama', a kritičare poput Viktora Ivančića - koji mu je nadjenuo nadimak Debil - ne bi komentirao. Volio bi malo porazgovarati s Borisom Dežulovićem, iako 'nije u redu izvrijeđati nekoga prije nego se s njim uopće porazgovara'. No ne pada mu na pamet tužiti bilo koga.

Zanimljiva je bila opaska da njegova vlastita obitelj 'nije sretno prošla ni s ustašama, ni s partizanima'. Za kraj, naravno, nije mogao ne primijetiti da su mediji jedva dočekali od Splita ponovno napraviti 'grad - slučaj'.